U emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” gostovala je pjevačica, pobjednica Eurovizije, Marija Šerifović.
O svom djetinjstvu, tome koliko su joj nedostajali roditelji kada je bila mala ali i ko je najvažnija i njena omiljena ličnost koja je bila uz nju, kao i kako i danas sa majkom nadoknađuje trenutke koje nisu imale dok je bila mala, Marija Šerifović otkriva u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” .
Marija je zbog poslovnih obaveza svojih roditelja djetinjstvo provela sa babom, tatinom mamom.
-To je omiljena moja ličnost, ako izuzmemo moje roditelje, naravno, ali za nju me zaista vezuju neke posebne uspomene i posebne emocije zato što je do neke 14-15 godine ona meni bila sve. Roditelji su tada nastupali na onim čuvenim hotelskim, nastupima, svirkama, kako mi to danas volimo da kažemo, a to su bili višemjesečni angažmani zbog kojih ih nije bilo po par mjeseci, pa onda dođu na par dana, pa odu… Tako da ta mala kuhinjica u tom stanu, Grada Sirena broj 4 nosi jednu posebnu uspomenu i reemituje jednu posebnu emociju zato što ta količina ljubavi koju sam ja primala od nje jer sam bila dugo očekivano i dugo željeno dijete, s obzirom na to da je moja mama imala ozbiljnih problema sa time, to je stvarno bilo nešto posebno – priča Marija i nastavlja:
-Ta žene je mene nosila na leđima sa polomljenom nogom, nije dozvoljavala prstom da mrdnem. Baka mi se zvala Draginja, a nadimak joj je bio Lepa, stvarno je bila prelijepa žena, šarenolikih očiju, i jednom dolazi Verica kući i kaže joj: “Daj joj ženo nešto da radi, neku krpu, neku metlu, dršku, nešto, da dijete nešto uči da radi”, a Draginja je tada rekla: “Ja dok sam živa ona neće uzeti ništa u ruke, a kada ja umrem onda ćeš ti”. Uglavnom, zaista nije dala da padne kap kiše na mene, beskrajna ljubav između nas dvije. Slažem se sada sa ovog aspekta da je to moglo malo rasterećenije, za moje dobro, ali, dobro.
Iako je imala svu bakinu ljubav i pažnju Marija je ipak bila lišena nekih momenata jer roditelji nisu bili stalno tu.
-Sigurno da je izostao taj dio. Ne mogu da kažem da ljubav koju sam od majke osjećala kada je bila tu nije nešto što mogu i sada na koži da osjetim i prepoznam, ali da nije bilo redovno zbog samog posla, to je sigurno. Rekla bih da se u posljednjih 20 godina to nadoknađuje. Onog momenta kada sam ja postala punoljetna i kada smo se preselile u Beograd to se negdje nadoknađuje, pa i dan danas. Evo ona je sada kod mene, sprema nekakav ručak bez obzira što ima izbor da bude u Kragujevcu, u Beogradu u svom stanu, ona je kod mene sa svojim psom i to joj je lijepo. Voli da provodi vrijeme sa mnom. Meni ne smeta, osim u neki rijetkim trenucima kada imam potrebu da budem sama zato što je jedini trenutak kada i mogu da budem sama samo taj kada sam u svom domu, u svom dnevnom boravku, spavaćoj sobi, gdje god – kaže Marija i dodaje:
-Ja se na primjer ne sjećam nekih naših ljetovanja, zimovanja, nemam to u memoriji, možda se to i dešavalo, ali vjerovatno rijetko i nedovoljno često da bi mi ostalo u memoriji. Sigurno je da je nedostajalo, ali nemamo izbora osim da hendlujemo život na najispravniji mogući način te da neke stvari pokušamo za života da nadomjestimo.
Simoboli Kragujevca, odakle je Marija u jednom periodu su bili Verica i Rajko Šerifović, ali Marija je tek kasno postala svjesna koliko ima talentovane roditelje.
-Ja sam postala svjesna koliko je moja majka talentovana i koliko je fantastična pa možda sa dvadeset i kusur godina. Sa 18 godina meni je samo bilo važno da se preselim u Beograd, da krenem sa svojom karijerom, nemam pojma ni o sebi ni o životu ni o čemu, samo da ja negdje nešto krenem, ali kada su krenuli moji uspjesi, moj život, tada sam ja stala pa sjela i krenula redom da slušam neke njene trajne snimke i da postajem kao profesionalac u tom trenutku svjesna od koga sam naslijedila sve što jesam – kaže Marija na šta se profesorica osvrnula i na uspjeh oca.
-Rajko je volio da pjeva, ali njegova profesija u muzici je bio bubanj. Svirao je razne neke instrumente ali bubanj mu je bio prvi. Baka Draginja je bila pjevačica, deda je svirao harmoniku, ali nije volio da svira narodnjake tako da je svirao klasiku na harmonici tako da većina tog muzičkog gena ide sa očeve strane. Ako se sada ne varam, Verica će me ispraviti, njena baba je u to neko njeno vrijeme, tako barem kažu ljudi kod nas u gradu, pa i u državi, bila jedna od najboljih pjevačica ikada. Ali, nikada se zbog porodice, posla i kako je već funkcionisao taj naš posao tada, nikada nije bila dovoljno hrabra da krene u javnu realizaciju muzičke karijere. Tako da, od svih njih, ispade ovo što ispade – sa osmijehom je zaključila Marija.
(Express/Blic)
