Iako je učešćem u najgledanijem takmičenju „Zvezde Granda“ stekao enormnu popularnost i postao pravi plejboj, Žarko Madžić ostao je prizeman i ne libi se da javno priča o svojoj prošlosti koja ni malo nije bila laka.
U mladosti pjevač je eksperimentisao sa raznim poslovima, a svojevremeno je radio i na buvljaku i to samo iz jednog razloga, o kome je sad progovorio.
–Bavio sam se svim i svačim, namjerno sam zbog sebe želio da prođem te prosječne poslove koji su slabo plaćeni. Nikad nisam bio u situaciji da to moram da radim, naravno mama bi mi dala džeparac, tu dnevnicu da samo sjedim kod kuće, ali sam namjerno to prošao da znam koliko je zapravo teško zaraditi dinar kome svi težimo. Radio sam i selidbe, radio na buvljaku, prodavao elektro meterijal, ja koji ne znam šta je sijalica (smijeh). Bio sam zadužen za kablove, da ih isječem i da teglim burad sa kablovima od magacina do prodajnog mjesta. Radio sam kao najgori fizikalac, ali sam to želio, bilo je zanimljivo i konstruktivno. Radio sam i kao obezbjeđenje – ispričao je Žarko.
-Imao sam uniformu kao obezbjeđenje, stajao na vratima 12 sati i to potpuno beskorisno. Jednog dana je toliko ljudi bilo u radnji i toliko kupaca da su me stalno pitali da li ima M veličina od ovog, onog modela majica i ja sam tri, četiri puta pokušao da im objasnim da sam objezbeđenje, da mi na uniformi piše da sam obezbjeđenje. Međutim, to niko nije razumio i ljudi su samo nastavili da mi traže razne modele i veličine. Onda mi je postalo zanimljivo, pa sam im odgovarao da ću otići do magacina da vidim da li imaju tu i tu veličinu i stanem sa strane i čekam, a onda se vratim i kažem da nema, da je prodato – kroz osmijeh se prisjetio Madžić i dodao da ipak nije zavitlavao ljude, samo mu je u tom trenutku bilo dosadno.
–Dao sam sebi malo oduška, zabave, jer sam poslije pola sata htio da se ubijem što stojim i nalazim se tu. Ali sve je to ostavilo trag na meni, stekao sam neke pojmove u životu – rekao je pjevač koji od muzike nikad nije odustao, čak ni dok je radio na buvljaku.
Danju je sjekao kablove, noću pjevao i to ne za male pare.
–Tad sam radio akustiku, za noć u kafiću, klubu zarađivao petnaest dnevnica sa buvljaka i sutradan uredno ustajao i sa svirke pravo na posao. U pola osam ujutru se nađem sa drugarom koji je bio dio mog benda, obučemo stare stvari i odemo na buvljak da otvorimo tezgu, da motamo kablove – prisjetio se Žarko i dodao da mu novac nikad nije bio toliko jak motiv, koliko želja da se osjeća korisno i vrijedno.
(Express/Grand)
