Bosanskohercegovački umjetnik Mustafa Nadarević ženio se tri puta. Od prve supruge Jasne razveo se kada je kćerka Nađa imala svega osam godina, zatim je upoznao Snežanu koja mu je rodila sina Ašu i kćerku Nanu. Koliko god bio zaljubljen u prethodne dvije izabranice, koliko god su mu one i porodica u kojoj je tada bio pričinjavali sreću, treća supruga Mustafe Nadarevića ipak je najviše traga ostavila na glumca.
Kraj Slavice Radović takođe umjetnice, proveo je najljepših petnaest godina, nažalost, njena smrt ih je rastavila, što je glumca dovelo u stanje očaja.
– Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja, jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ. Nažalost, život je netalentovani glumac. Kada nas jednom neko napusti, onda je to zauvijek. Ostaje samo umijeće preživljavanja. I sjećanja – zapisao je Nadarević u svojim autobiografskim zapisima u kojima stoji i kako je Slavicu sreo, zaprosio i zajedno sa njom se godinama borio protiv kancera dojke.
Treća supruga Mustafe Nadarevića, naime, bolovala je dosta dugo, liječila se ali se bolest nekako uvijek vraćala, naposlijetku se proširila. Nakon što joj je saopšteno da ima metastaze na jetri glumac je poželeo da se vjenčaju što su i uradili na vrlo intimnoj ceremoniji 2012. godine. Dva mjeseca kasnije preminula mu je na rukama što je ostavilo velike ožiljke na njegovom srcu i duši. Do posljednjeg trena Slavica je brinula za Mustafu kojeg je iz dragosti zvala Mujo, te je čak i iz bolnice poručivala prijateljima da “čuvaju njenog Muju”.
Važili su za jedan od najskladnijih parova ondašnje Jugoslavije. Voljeli su film i pozorište i često su zajedno radili. U svakoj predstavi koju je režirao, Nadarević je angažovao suprugu. Igrali su tenis i golf, a posebno su uživali u ljetovanjima na Jadranu. Na moru su uvijek odsjedali na nekom tihom i mirnom mjestu, potpuno posvećeni jedno drugome.
Od svoje “životne ljubavi” kako je Slavicu nazivao Mustafa se oprostio u Kopru slovenačkom primorskom gradiću, njenom rodnom mjestu, okružen samo najužom porodicom, a čak i kada je sam osam godina kasnije bio na samrtničkoj postelji Slavičin lik mu je uvijek bio pred očima.
(express/story)
