Enver Šadinlija, kako kaže za naš list, iskreno se obradovao kada je na naslovnoj strani “Expressa” vidio najavu teksta o Nedžadu Esadoviću, vrsnom, a nepravedno zapostavljenom muzičaru i darovitom autoru folk muzike.
-S Nedžadom sam često sarađivao u vrijeme kad smo skupa stvarali pjesme za prve gramofonske ploče Halida Bešlića, Šerifa Konjevića, Mileta Kitića , pa i kad je sam Nećko propjevao. Poprilično veliki opus, u kome je bilo dosta uspješnih pjesama, a do današnjih dana, mada su prohujale decenije, kao evergrin ostala pjesma “Sretan ti rođendan sunce moje drago”. I dan danas sve radio i TV stanice s prostora bivše Jugoslavije, koje u programu ispunjavaju želje slušalaca i gledalaca, gotovo svakodnevno emituju to naše zajedničko djelo – govori Enver.
A onda, čitajući članak ostaje, dodaje, nemalo, recimo neugodno iznenađen Nedžadovom pričom kako su on i njegova supruga morali popravljati stihove te pjesme, jer, veli, sem prve strofe i refrena dalje im se i nije baš bila svidjela.
-Prva strofa i refren određuju temu i sadržaj. A nije ništa neuobičajeno kod stvaranja muzičkih djela da ljudi sarađuju. Više ljudi uvijek zna više i bolje od jednog. No, pjesma je napisana podavno, tamo negdje oko Olimpijade u Sarajevu. Prizivam svoje sjećanje i nigdje od tad do danas ne uspijevam pronaći ni traga saznanju da je iko u toj pjesmi, mome originalnom tekstu, promijenio jedno slovo ili zarez. U svakom slučaju nije bilo ništa bitno. Jer, nikad mi, a vrlo smo često bili u kontaktu, ni sam Nedžad nije to spomenuo. Možda je moj dragi Nećko ipak govorio o nekim drugim, od svojih brojnih pjesama, možda je želio u ovom novinskom razgovoru pohvaliti svoju dragu suprugu, a možda je štošta i zaboravio.
-Moje je sjećanje skroz drugačije. Čak ima holivudski zanimljivu priču, zanimljiviju od tog da je neko donio tekst u kafanu. Jest tekst nastao u kafani, bolje rečeno restoranu na robnoj kući “Sarajka”, gdje se u to vrijeme okupljala “narodnjačka” estradna raja. Nedžad je imao spremljene pjesme za ploču, koju će objaviti “Sarajevo disk”. I te je večeri noćnim vozom trebao krenuti na snimanje u Beograd. Sazvao nas je velemajstor diskografskog zanata direktor “Sarajevo diska” Muradif Brkić Mufta da damo ocjenu. Kad smo sve čuli, Mufta onako poslovno-medijski mudro zaključi da su pjesme zanimljive, ali da nedostaje izuzetno važni sastojak – a to je pjesma koja će se “vrtiti” u emisijama želja i čestitki slušalaca, od Ilijaša do Šapca… ono nešto kao ispraćaj u vojsku, ženidba, udaja, rođenje djeteta… U višeglasnoj diskusiji dođosmo do zajedničkog mišljenja da je rođendan može biti najkonkurentnija tematika. A da bi pjesma bila što češće bila u radio- čestitkama, predložih da ne bude usmjerena samo na jedno odredište – majka, sestra, dragana, brat, drug… nego univerzalno “sunce moje drago” i eto je za sve moguće rođendane. Dobio sam od Muradifa zadaću da to istog trena sročim. I napisano je u hipu da bude gotovo – prije nego Nedžad krene na željezničku stanicu. Ideja je, dakle, bila zajednička, a stihovi te pjesme su, ipak, samo moje djelo. Zato ta pjesma i jest na ploči posljednja, jer su za ostale već bile spremne matrice, a ova je nastajala i snimljena “na licu mjesta”, u vozu i beogradskom studiju. Ruku na srce, Nedžad je napravio „paljivu“ melodiju. I desilo se, kao što se često dešava u sličnim situacijama, da “slučajna” pjesma postane najveći hit. I to je u ovoj priči najvažnije i najvrijednije – nastavlja on.
-Mada izraz „ne sviđa mi se“ ne znači da nešto nije kvalitetno, nego samo iskazuje osobni ukus…u šali bih rekao da se Nećkovoj supruzi nije svidjelo da pjesma nije posvećena samo njoj, pa vjerujem da je tako nastala i neka “live” varijanta u njenoj verziji. Uostalom, pjevači, a mnogi su je snimali i pjevali, u živim su nastupima uglavnom mijenjali stihove, prilagođavajući je onima koji su u kafani ili na rođendanskim veseljima naručivali i plaćali.
-I kad već spominjem plaćanje, ostavljam za kraj i najžalosniji dio priče o pjesmi “Sretan ti rođendan”. Kako se, rekao sam već, dan-danas ova pjesma bar pet-šest puta dnevno emituje na bosansko-srpsko-hrvatskim RTV programima, imamo bezbroj razloga i Nedžad i ja istinski žaliti što BiH nije poput Amerike i li evropskih pravno sigurnih država, pa da naplatimo sva ta autorska i izvođačka prava. Mogli bismo i mi sebi poklanjati “Rolexe” i jahte za naše sretne rođendane – završio je Šadinlija.