Vesna Zmijanac danas je jedna od najvećih zvijezda estrade, ali davne 1991. godine otkrila je kako je, deset godina ranije, započela svoju karijeru i da joj uopšte nije bilo jednostavno.Naime, ona danas ubira plodove svog višedecenijskog rada, a evo kako je govorila prije 26 godina.
-Uvijek kada su me pitali da li je teško na estradi, govorila sam da je teško, ali da je rudarima još teže. Tako da, što se toga tiče, odgovor od mene nemojte očekivati kako je teško, neizdrživo, sve se da izdržati. Pogovoto pjesma, što je od Boga dato, što izlazi iz srca i ne može da bude nikada teška- započela je tada priču kada je imala svega 34 godine. U jednom trenutku,u upitana da prokomentariše priče kako je karijeru započela pjevajući po kafana na Ibarskoj magistrali, ona je bez dlake na jeziku poručila:
-Kakave svadbe, to je bilo pojam, za svadbu je trebalo znati bar 1000 pjesama. Nikada se toga nisam stidjela. Možda sam jedina pjevačica koja se nikada nije stidjela kafane, svadbe, vašara, možda zato što je posijle toga došao Dom kulture, pa onda mala hala, velika hala i ko zna gdje će nam kraj biti. U svakom slučaju, žena sam koje svo svoje iskustvo i ovo moje pjevanje, ako ga smatrate dobrim pjevanjem, a ja ga smatram da jeste, naučila u kafani. Kada sam počinjala da pevam, počela sam sa 2000 pesama koje sam znala napamet. Počela sam da pjevam u restoranima, sve ono što danas pjevam po velikim koncertima. Recimo, Ibarska magistrala i šta znam koja. Pričamo o kafani. Tek sam počinjala, bila sam mlada, ali starije kolege su mi govorile – Ako naučiš Vesna dobro da pjevaš ‘Zajdi zajdi’ koja je jedna od najtežih izvornih pjesama, bićeš veliki pjevač i zvijezda”. Naravno velika zvijeda ćeš postati isključivo ako budeš dobro pjevala i naravno u kafani sam isključivo učila dobro da pjevam, jer sam morala da znam svačije pjesme dobro da pjevam i tako sam došla do ovoga na čemu sam sada- oštro je tada rekla pjevačica. Novinari su joj postavljali škakljiva pitanja, a kada su je pitali da li put kafana krenula da bi mogla sebe da prehrani, ona je poručila:
-To nisam nikada.Počela sam iz objesti,što se kaže. To nazivam objest, jer znate kako se kaže – ako ne znate gdje ćete, idite u taksiste i pjevačice. Jedinica sam porodici, nemam ni brata ni sestru. Roditelji su mi živjeli u Beču, od 13. godine do 18. sam provela u Beču. Tamo sam završila srednju školu, osnovnu sam završila u Kraljevu i već sam počela da radim. Počela sam da radim u birou u Beču, gdje mi je majka radila, ona čak ima njihovo državljanstvo. Moja majka nikada nije bila za ovo, stalno me je jurila, a ja sam bila ta koja je bježala. Imala je pored naše zgrade gdje sam stanovala jedna mala kafana, stalno su dolazile nekada tadašnje zvijezde. Kao klinka sam sa petnaest godina sjedila za muzičkim stolom i listala njihove sveske prepisivala, učila, naravno sve ploče Šabana Šaulića sam imala. Slušala njegove pjesme i skidala trilere. Takođe Esme Redžepove, Safete Isovića i tako učila. A mama je stalno trčala za mnom i tjerala kući, tako da ona nije bila za taj poziv. Međutim ko će mene spriječiti da pjevam– rekla je tada Vesna.
