Jasna Gospić ne može da izdrži a da barem jednom mjesečno ne dođe u svoj rodni grad. Kaže, prijatelji je često pitaju “zašto onda stalno odlazi”. Isto pitanje i mi smo joj postavili tokom nedavnog njenog boravka u Sarajevu, gdje je došla da zajedno sa rodbinom i prijateljima uđe u 2012. godinu.
– Često čujem kako neko kaže da mu ništa ne nedostaje ali mislim da je to samoobmanjivanje. Što se mene tiče, moje srce je u Sarajevu.Ne vidim svoju starost nigdje drugo a rado bih se vratila dok sam još mlada. Sad sam negdje na pola puta, ni ovdje, ni tamo. Zato često putujem jer nije jednostavno napraviti takav presjek u životu. Moja djeca idu u školu u Pragu, neke stvari se ne mogu tek tako mjenjati a bilo bi to i egoistično sa moje strane. Oni su najvažniji, ja sam tu samo u funkciji odgovornog i brižnog roditelja. Za sada se moram zadovoljiti čestim dolascima a hvala bogu Prag nije daleko. Teško bih podnijela život, recimo, u Australiji – iskreno će Jasna.
Ipak, stalni dolasci joj ne padaju teško jer Jasna voli putovati. Nije od onih koji pate od putnih groznica, pa joj ne predstavlja problem otići bilo gdje pa čak i na jedan dan.
Zato nas i ne čudi što je ove snježne dane iskoristila za jedno takvo putovanje. Sa svojom porodicom bila je nedavno u Italiji na skijanju, tačnije posjetili su skijaški centar Livigno, malo mjestašce koje po Jasninim riječima ima neku posebnu atmosferu.
– To mjesto odiše toplinom iako je često temperatura 20 stepeni Celzijusa ispod nule. Staze su odlične, vrijeme je većinom sunčano jer se Livigno nalazi na oko 3000 metara nadmorske visine a o talijanskoj kuhinji da i ne govorim. Skijamo svi, sin, kćerka, suprug i ja. Volim kada se djeca bave sportom, kada ujutro rano izađemo na staze, na svjež vazduh jer kada smo kući oni, kao i mnoga djeca danas, najviše provode vremena za kompjuterom ili drugim elektronskim igrama – priča nam Jasna.
Popularna pjevačica dodaje da svaki boravak u Sarajevu iskoristi priliku da ode i na naše prekrasne planine.
– Volim Bjelašnicu i Jahorinu jer za njih me vežu najljepše uspomene. Sjećam se kada smo uveče izlazili na Jahorinu i u ranim jutarnjim satima se vraćali po snijegu i ledu u Sarajevo.
