Sa nekada popularnom sarjevskom grupom „Nemirno srce“ Mujo Isanović je osamdesetih godina opjevao sarajevske taksiste. Ta pjesma je bila izuzetno popularna, a i danas mu je traže na nastupima.
Pozitivna energija
Nakon toga ovaj pjevač je startao sa solo karijerom, koja je imala svojih uspona i padova, ali Mujo je uvijek ostao u toj nekoj zlatnoj sredini. Zadnjih dvadeset i više godina Mujo živi u Njemačkoj, ali u BiH i Sarajevu se uvijek rado vraća, a ono što je posebno interesantno narod ga nije zaboravio.
Muju smo sreli u „Kući sevdaha“ u Sarajevu, gdje se družio sa njegovim nerazdvojnim kolegom i iskrenim prijateljem Nihadom Alibegovićem.
-Malo je, ali zaista je malo, takvih kolega na estradi poput Nihada. Iskren je i odan prijatelj, a nas dvojica imamo i slične karaktere, puni smo pozitivne energije i gdje god da se pojavimo napravimo dobru atmosferu – rekao nam je Mujo.
Sasvim slučajno u „Kući sevdaha našlo se i poveće društvo iz Frankfurta, a oni su Muju odmah prepoznali, izljubili se, a onda im je, na njihovo zadovoljstvo Mujo i zapjevao.
-Eto, to je naš Mujaga pun pozitivne energije, od njega nikog glava zaboljeti neće. Raja, kolega, i iskren prijatelj – kratko je izjavio Nihad.
Sarajka sa Alifakovca Džana Kadić Boppenmaier, sa adresom stanovanja u Njemačkoj i njen partner Ibro Harbaš također su Mujini veliki prijatelji, a kako nam je Džana rekla, Mujo je neizostavni dio njhovog društva u Njemačkoj.
-Pozitivac kakav jeste, Mujo nam uvijek napravi odličnu atmosferu, a kada se prihvati mikrofona, onda je veselje na vrhuncu. Jednostavno, svako treba biti sretan kada Muju ima u društvu ili za prijatelja – rekla nam je Džana.
Malo smo sa Mujom prošetali i po Baščaršiji, gdje se sa mnogima pozdravljao, ali on je sam prišao legendi Sarajeva Ćiri, koji je na neki način zaštitni znak Baščaršije. U tom momentu prišla im grupa žena, a one su opet prepoznale Muju i izrazile želju da se sa njim slikaju. I one žive u Njemačkoj.
Životne prekretnice
Nakon toga uslijedilo je druženje Muje i njegovog starijeg kolege Seje Pitića, a njih dvojica razgovarali su o svemu, a o estradi ponajviše.
A onda smo upitali Muju zašto nije više postigao u karijeri?
-Ma, to je sve sklop nekih stvari, životnih prekretnica, ali u suštini nisam nezadovoljan. Meni je jedino iskreno žao što svojevremeno nisam imao novca da kupim pjesmu „Siroče“, koja je kasnije postala veliki hit, a snimio ju je Enes Begović. Tu pjesmu pisao je moj najbolji drug Ejub Delalić koji je poginuo u ratu, a Milenko Jakšić mu je pomogao da se taj tekst kompletno doradi. Ta je pjesma je istinska, naime Delalić je imao suprugu, pa su mu je oteli, a imao je djete sa njom, sina. Počeo je da pije, da se opija, napisao je pola pjesme, a kao što rekoh Milenko Jakšić je završio. Ja sam tada pjevao u „Mađarskom restoranu“ u Pionirskoj dolini“. Tada nisam bio finansijski spreman da je snimim. Pjesma je završila u rukama Miše Kurtovića i Enes je snimio sa Kemišem. Milenko Jakšić mi je svojevremeno napisao pjesmu “Zar je mogao neko drugi da zamjeni mene“, a pjesma je iz mog života, a namjenjena je jednoj pjevačici koja je živjela u Sarajevu, trebali smo da se uzmemo, ali je ona otišla u Njemačku i udala se za drugog. Ime neću da kažem, udala se, ima djecu i to je to.
Piše: Bato ŠIŠIĆ
