Emir Gljiva Mirče je sarajevski pjevač, no nikada nije mogao pobjeći od titule Nazifovog sina. Možda ga je to malo i kočilo u karijeri koja bi, i u budućnosti, mogla biti više nego dobra. Mirče je rođen starom dijelu Sarajeva, a sa šest godina se seli na Koševsko brdo gdje i pohađa osnovnu školu „Franjo Kluz“.
– Tu sam živio do petog razreda, da bi potom preselili na Dobrinju gdje završavam osnovnu školu. Pred sam rat upisujem srednju školu i završavam prvi razred umjetničke škole. Ubrzo počinje rat i poslije godinu dana izlazim iz opkoljenog Sarajeva i odlazim za Njemačku. Tamo vanredno završavam školu i u Bosnu se vraćam 1997 godine – priča Mirče.
Sa ocem Nazifom i bratom
Godinu kasnije odlazi u vojsku a po povratku počinje pjevati po sarajevskim kafanama.
-Već 2003. godine snimam svoj prvi album i tako kreće moja muzička karijera. S obzirom na podršku koju sam imao zadovoljan sam postignutim, no to svakako nije sve od mene. Nakon poduže pauze pokrenuo sam se s mrtve tačke tako da ću ove godine zapjevati na Ilidžanskom festivalu. Jedva čekam da se ponovo predstavim svojoj publici – nastavlja Mirče.
A dok je pauzirao na poslovnom planu, mlađi Gljiva se posvetio privatnom životu. Oženio je svoju imenjakinju Emiru s kojom ima sina Armana. Oni su mu, kaže, sve u životu no došlo je vrijeme da pokaže šta zna i umije.
-Festivalska pjesma „Sultanija“- Ilidža 2017. pokazat će da sam neko ko je nepravedno zapostavljen, naravno prvenstveno mojom krivicom. Pjesma će zasigurno biti jedan veliki hit, a nakon nje slijede i druge koje već lagano pripremam. Mislim da predstoji za mene zlatno vrijeme – rekao je Mirče čiji otac, estadni mag Nazif Gljiva, svesrdno pomaže svom sinu da zaposjedne mjesto koje mu po kvalitetu pripada na estradnoj sceni BiH.
Na vjenčanju sa suprugom Emirom i sa roditeljima
