Sve je počelo 1979. godine kada je nastala grupa “Zana” – čitav sastav predvodili su klavijaturista Zoran Živanović i gitarsita Radovan Jovićević, sa kojim je Nimanijeva bila u vezi, te je znao da odlično pjeva i odlučuje da napravi bend.
Jednog dana te godine dobijaju termin da snime neke numere u Radio Beogradu, a tamo ih je sasvim slučajno zapazila Marina Tucaković, tada tekstopisac na početku svoje karijere. Sjedila je i slušala kako grupa snima, dopalo joj je kako Nimanijeva pjeva, te odlučuje da nekoliko tekstova napiše za njih.
Međutim, odbijaju ih u Radio Beogradu, te mnogi ne žele ni da čuju mladi bend koji pokušava da se izbori za svoju pažnju u javnosti. Poslije mnogih zatvorenih vrata Jugoton odlučuje da im da šansu da snime pjesmu “Nastavnice” koja poslije kraćeg vremena postaje hit.
Prvi nastup u Beogradu imali su u novembru 1980. godine, gdje u Hali Pionir nastupaju kao predgrupa „Generacije 5“. Kao mladi za kreativnost su smatrali da im je potrebno beskonačno mnogo vremena, te od Jugotona tražili da im dopusti neograničeno dugo da koriste studio, ali ih odbijaju, te oni odlučuju da napuste Jugoton. Odlaze u PGP RTB, kratko borave u ovoj izdavačkoj kući, te se ponovo vraćaju u Jugoton. Davne 1982. godine sa drugim albumom „Dodirni mi kolena“ dostižu ogromnu popularnost, a Marina sa njima radi na mnogim pjesmama koje su ih lanisrale u vrh estrade.
– Marina je sve vrijeme od momenta kada mi napravimo neku osnovnu temu prisutna. Upućena je u sve što se dešava, od samog početka saživljava se sa pjesmom… Desi se da zovnemo Marinu u dva sata ujutru, ona se izvuče iz pidžame, dođe i kaže “da l’ ste normalni, ovo ne valja ništa” – ispričala je svojevremeno Nimanijeva.
Nakon što su održali veliki broj koncerta, snimili još nekoliko albuma, Nimanijeva se iz javnosti nepoznatih razloga pakuje i napušta grupu.
Samostalno objavljuje 1986. godine album “Noćas pevam samo tebi”, a prema gradskim tračevima tih godina, tvrdilo se da je grupu napustila zbog raskida veze sa Radovanom Jovićevićem, ali to nikada nije javno objavljeno. Zana se tokom osamdesetih priključila grupi “Divlji Anđeli”. Rezultat te saradnje je maksi-singl pod nazivom “Totalni kontakt”, u izdanju PGP RTB. Godinu dana kasnije objavljuje posljednju pjesmu “Ruža na dlanu” i poslije nekoliko godina se povlači iz javnosti.
Tokom 1991. godine javnost saznaje da se udala za Đorđa Šiškina, rađa kćerku Teu i bježi iz tadašnje Jugoslavije u kojoj započinje rat. Kako je imala rođake u Kanadi, za svega nekoliko nedjelja pakuje kofere i odselila se zajedno sa porodicom u Toronto. Mnogi svjedoci tog vremena kažu da je to učinila i usljed političkih dešavanja na ovim prostorima, a diploma Pravnog fakulteta u Beogradu pomogla joj je da obezbijedi sebi i porodici ugodan život u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji. Zaposlila se u jednoj firmi koja se bavi izdavanjem nekretnina, dok Đorđe radi svoj posao u struci, koji se tiče želježnica.
Kćerka Tea je prije godinu dana završila studije, na jednom od prestižnih koledža u Kanadi. Pjevanjem se više ne bavi, ali Tea je naslijedila majčin talenat za muziku, pjevala je u nekoliko američkih mjuzikla, a nakon toga nije željela da nastavi svoj život u smjeru pjevanja, već se posvetila studijama.
Danas Zana ima 59. godina, iz kanadska komanije u kojoj radi, Zanu ocenjuju kao odličnog radnika.