Xenya Chameleonowich je transvestit koji želi da razbije društvene kalupe i živi život onako kako želi. Posljednji period je za mladu trans djevojku iz Sarajeva bio itekako stresan, gdje se suočila sa svojim najvećim strahom i preprekom, a to je mišljenje i stav roditelja o njenoj seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. O cijeloj situaciji i neugodnostima sa kojima se srela ekskluzivno je govorila za naš magazin.
Otkrivanje ličnosti
– Desilo se to ubrzo nakon mog prvog intervjua za Express. Bila sam u Šviccarskoj kod svoje sestre, te po povratku u Bosnu me dočekala ogromna neugodnost. Roditelji su tokom mog boravka u Švicarskoj našli momka koji je prohakao moj računar gdje su imali pristup svim mojim slikama, tekstovima i projektima na kojima sam radila. Odmah su ga spalili, čime su uništili sve ono što sam mjesecima radila i stvarala, a tu se između ostalog nalazio i moj prvi singl “Ne se*i, majketi”, koji eto nažalost nije uspio izaći u javnost – počinje svoju priču ona i nastavlja:
Ogromna svađa izbila je između mene i njih, gdje mi nisu dali prostora da im objasnim, već su počeli na mene da galame, psuju i da me vrijeđaju. Rekli su mi kako će me uskoro voditi kod nekog hodže u Crnu Goru, na istjerivanje šejtana. Tada su mi oduzeli novac koji sam imala, a željeli su i telefon da mi otuđe. Uspjela sam da brzinski napišem status o situaciji u kojoj se nalazim, te su na svu sreću moji prijatelji brzo reagirali i obezbijedili mi prevoz za Sarajevo.
Na putu do Sarajeva me otac nekoliko puta nazvao i prijetio mi kako će me ubiti i kako će naći nekog u Sarajevu da me nađe i ubije. Zaprijetila sam mu da ću prijeteće pozive prijaviti policiji, no nažalost nisam to učinila. Nekoliko dana poslije, osvanuo je 12.decembar, dan kada sam proslavljala svoj 26.rođendan. Dobila sam poziv i poruke od svojih roditelja koji su mi čestitali rođendan i željeli da se vratim kući da razgovaramo.
Zahvalila sam na porukama i čestitkama i rekla da ću doći kući kad se situacija malo smiri. Boravila sam kod prijatelja skoro mjesec, oni su mi pružili smještaj, hranu i ostale stvari koje su mi bile potrebne, jer od kuće nisam ponijela ništa sem mobitela, punjača i dokumenata. Tu sam vidjela koliko me moji prijatelji vole i paze. Pred kraj 2016.godine dobila sam priliku da nastupam u jednom pabu u Banjoj Luci, gdje mi je taj nastup došao kao dobar “ventil” za svu bol i probleme kroz koje sam prolazila u tom periodu – kazala je Xenya.
Nova prilika
Onda je odlučila da roditeljima pruži još jednu šansu.
– Nakon nove godine, čula sam se ponovo sa roditeljima koji su kroz jecaje molili da se vratim, uz obećanje da me neće prisiljavati ili na drugi način vrijeđati i maltretirati kao što su to prvi put učinili. Bila sam istinski sretna, jer sam osjetila kako moji roditelji, uprkos cijeloj situaciji žele da me prihvate takvu kakva jesam. Moja sreća je na žalost kratko trajala, jer čim sam stigla kući, uspjeli su da zajedno sa mojim amidžama skuju plan, i da me vode na istjerivanje šejtana kod hodže Drndića u Gradačcu.
Prvobitni plan je bio da odemo kod tetke u goste, no tetku na kraju nisam ni vidjela ni čula, već hodžu Drndića. Pošto se radilo o grupnom “liječenju”, čula sam kako neke djevojke vrište i plaču, a ujedno i zvukove udarca. Šta se tačno tu radilo ne znam, jer smo bili paravanom odvojeni, no svakako nije bilo ugodno slušati – sjeća se ona.
– Preživjela sam to masovno ispiranje mozga, bez ikakvih simptoma da se u meni nalazi neki džin ili šejtan. Vratili smo se kući u kasna doba, gdje sam se kratko javila prijateljima i odmah zaspala. Otac je u međuvremenu dok smo mi bili u Gradačcu iskoristio priliku i spalio sve moje stvari, uključujući i moju žensku odjeću. Ujutro kad sam se probudila, nije bilo mobitela pored mene, a ni mog novčanika u kojem su se nalazila moja dokumenta. Znala sam odmah da su ga uzeli i provjeravali moje poruke, a dokumenta mi oduzeli kako ne bih ponovo mogla izaći iz kuće.
Noć iz pakla
Uslijedila je nova prepirka i nova svađa, jer su vidjeli između ostalog i dopisivanja sa mojim prijateljima, gdje sam im opisivala kroz kakvu situaciju prolazim. Ljut zbog činjenice što sam i dalje u kontaktu sa njima, otac je počeo da piše uvrijedljive i prijeteće poruke mojim prijateljima, koji su odmah shvatili o čemu se radi te pozvali policiju. Nedugo poslije su policajci i došli, a roditelji su bili vidno bijesni, na što sam se samo nasmijala i rekla “Tek ćete sad vidjeti ko sam”. Policajci su ušli i dali smo izjavu, no zbog “specifičnosti” slučaja, nisu poduzeli ništa da me odstrane od njih, već su rekli da sutradan dođemo u MUP i damo izjavu – otkriva Chameleonowich i opet se prisjeća te noći koju je jedva preživjela.
– Ta noć je bila najgora, ovaj put, roditelji zajedno sa amidžama napadali su me i vrijeđali cijelu noć. Bila sam skrhana od bola i neizvjesnosti, jer nisam znala kako da nađem izlaz iz situacije. Sutradan smo otišli u MUP gdje smo otac i ja dali izjavu. Prije nego sam dobila svoja dokumenta nazad, otac mi je doslovno zaprijetio “pazi šta ćeš reći” i dao mi moja dokumenta. Pred inspektorom smo dali izjavu pojedinačno, a ja sam sve do najmanjeg detalja opisala šta se desilo i na koji način.
Tu se donijela konačna odluka da ja imam pravo na svoj život, svoje opredjeljenje i identitet, te da mi oni moraju vratiti lične dokumente i ostaviti me na miru. Bilo mi je bitno da odem od njih zauvijek, da ih više nikada ne vidim. To se na kraju i desilo, sa svojih zadnjih deset maraka koje sam imala uspjela sam da pobjegnem iz tog horora. Skupo sam platila svoju naivnost, kako materijalno tako i psihički, jer bit će ovo težak put da ponovo stanem na svoje noge i počnem ispočetka – ispričala je ona svoju priču.
Posjete psihologu
Uskoro počinjem i sa posjetama kod psihologa i psihijatra, jer mi je zdravlje zbog cijele situacije pogoršano. Samo se nadam da ću što prije izaći iz ove depresije i boli, te da ću uskoro stvoriti sebi mogućnosti da nastavim sa radom, tamo gdje sam stala – ispričala je ona svoju priču.
