Kyky Campari je 45-godišnji transvestit iz Pule koji svoju orijentaciju nikada nije krio. Već 25 godina živi kao transvestit i u sretnom je braku sa svojim izabranikom Vojislavom. Međutim, do put do zvijezda posut je trnjem, a on je pravi dokaz za to.
Selio se iz Hrvatske u Italiju, iz Italije u Srbiju, da bi na kraju završio u Njemačkoj. Spavao je po željezničkim stanicama, po parkovima je kisnuo i smrzavao se, ali na kraju je uspio da se vrati normalnom životu i da uživa sa svojim izabranikom.
Odijelo ne čini čovjeka
– Kyky je jedna osoba koja je dobila nadimak još prije 25 godina kada se počela baviti transformizmom. Time sam se počeo baviti igrom slučaja u Zagrebu kada je jedna televizija tražila ljude talentirane za bilo šta. Ja sam u to vrijeme bio poznat jer sam imitirao Emiliju Kokić po diskotekama, ali i na televiziji – počinje on svoju priču.
Kako kaže, oduvijek je znao da je drugačiji, a nikad nije krio da je gej.
– Davno sam rekao da sam homoseksualac. Odijelo ne čini čovjeka, ali kad bih rekao da nisam homoseksualac, bilo bi glupo. Ljudi koji me poznaju znali bi da ne govorim istinu. Naravno da jesam homoseksualac.
To sam znao uvijek, ali sam se otkrio sa svojih 19 godina, kada sam došao iz vojske. Tada sam po prvi put stupio na gej scenu. Porodica se nije mnogo bunila, ali sam imao problema. Oni su to saznali na dosta ružan način.
Naime, jedan čovjek kojeg sam upoznao dok sam živio u Puli me je proganjao. Mislio sam da sam jedini homoseksualac u Puli pa sam bježao od svih. On je stalno išao za mnom i ucjenjivao me da će reći mojima da sam to što jesam. Tako je jednog dana poslao anonimno pismo mojim roditeljima. Otac mi je tokom ručka i pokazao šta je stiglo na adresu. On se nije iznenadio, čini se kao da je znao šta je njegov sin ustvari, samo što ništa nije htio priznati, a mama je dizala uzbunu i svašta mi izgovorila.
Potom sam odlučio da odem odatle i zaputio sam se u Italiju gdje sam proveo tri mjeseca. Međutim, ta osoba koja me je proganjala pojavila se i na mojoj novoj adresi. Opet sam pokupio svoje stvari i vratio se nazad u Pulu. Ubrzo sam pronašao posao konobara u Zagrebu. Došao sam kući i rekao mami da idem što dalje od njih – iskreno će on.
Tog momenta kad je otišao od kuće počeo je normalno živjeti. Ni u Zagrebu nije bila idealna situacija. Ubrzo je ostao bez posla i završio na željezničkoj stanici. Život mu je tad bio težak, ali se uspio snaći i početi živjeti normalnim životom. Više se nije bojao ničega i nikoga.
– Hodao sam po gej žurkama i tu su me zapazili, pitali su me da li bih htio nastupati. Pristao sam i ubrzo je za mene čula jedna voditeljica i pozvala me kao gosta u svojoj emisiji. Tada je počeo moj otvoreni život kao transvestita – priznaje Kyky.
Kada nije na sceni, ponaša se kao muško. Iako je mnogo sigurniji kao žensko, ipak ne osjeća potrebu da se stalno dokazuje.
Istospolni brakovi
– Kad nisam na sceni, obučen sam kao muškarac, kao i svaki drugi čovjek. Nije mi potreba da stalno izgledam kao žensko. Na početku je to bilo malo više naglašeno. U Zagrebu sam živio u strahu. Znao sam izaći sa malo pudera na licu i odmah bi ljudi znali ko sam. A sad to ne radim. Ne razmišljam o tome je li to potreba ili nije. Bitno je kako se čovjek osjeća. Sigurnije se osjećam u ženskoj garderobi nego u muškoj – priča nam on.
U braku je od aprila prošle godine, ali njegova ljubav sa Vojislavom je bila neviđena.
– Živio sam u Italiji i Vojislava sam upoznao preko Fejsbuka. On nije bio punoljetan pa sam ga blokirao kada mi se javio. Međutim, kasnije mi se opet javio i dogovorili smo se da ću doći do Beograda. Sve je to trajalo samo jedan dan, popili smo kafu i upoznali se. Ja sam se vratio u Italiju gdje sam radio osam godina u jednom kafiću. Posljednjih šest mjeseci svega mi je bilo preko glave. Dana nisam vidio i shvatio sam da ću ili završiti u ludnici ili ću nešto promijeniti.
Jednostavno sam u dva kofera spakovao sve svoje stvari i iznajmio stan u Beogradu. Bio sam bliže njemu i počeli smo se upoznavati. Nisam bio siguran da li me on želi zato što živim u inostranstvu ili zato što sam to što jesam. Možda griješim, možda ne, ali otišao sam i bio tu više od godine. Živjeli smo zajedno, ali došlo je vrijeme za promjene – priča Kyky i dodaje:
U Beogradu je bilo okej, ali sam u Italiji imao platu od 1.600 eura, a sad sam morao raditi za 200, 300 eura. Onda smo odlučili da idemo u Hrvatsku jer u Beogradu smo samo mogli napraviti papire da smo u vanbračnoj zajednici. Tu nismo imali života, batine su nam prijetile sa svih strana. U Hrvatskoj prihvataju istospolne brakove na papiru, ali ne nude nikakvu pomoć. Nismo mogli doći do posla. Sa 44 godine i 18 godina iskustva u konobarskom poslu nisam mogao doći do zaposlenja jer sam im bio star. Nije nam ništa preostalo nego da se vratimo u Beograd – govori on.
Ipak, u Beogradu provode samo 15 dana i pakuju stvari ponovo. Ovog puta su se uputili za Njemačku gdje žive i danas, ali je put do dana današnjeg bio veoma trnovit. Situacija koja ih je dočekala nije bila idealna,a čak su se na jedno vrijeme morali i razdvojiti.
– S obzirom na to da sam već bio stanovnik Evropske unije, ja nisam mogao ići na azil u Njemačkoj. To mi, naravno, nisu rekli na vrijeme. Ipak, o povratku u Hrvatsku ili u Srbiju nisam ni razmišljao. Tri mjeseca sam živio u parku. Vojislava su smjestili u drugi grad. Bilo nam je mnogo teško, ali sve smo izdržali zarad ljubavi. Nisam dozvolio da on odustane od azila.
Meni nisu htjeli dati objašnjenje zašto sam na ulici, čak su me izbrisali iz kompjutera, mojih podataka više nije bilo nigdje. Jedino su ponudili da mi plate kartu do Italije ili do Hrvatske, ali to sam odbio. Nisam znao ni njemački jezik. Drugi azilanti su mi donosili hranu, a uopšte ih nisam znao. Vidjeli su da spavam vani i po kiši i po suncu i po hladnoći – sjeća se on i dodaje da kao stanovnik Evropske unije u Njemačkoj nije imao nikakvih prava za razliku od azilanata koji tamo primaju novac, a kako kaže, vrlo često budu upetljani u poslove sa drogom.
Međutim, sve je izdržao. Došla su bolja vremena i za njih.
Težak život
– Vojislav je dobio premještaj u Manhajm. Bili smo udaljeni 80 kilometara, nabavili smo telefone i redovno smo se čuli. I tu sam spavao vani cijeli mjesec, nije me mogao uvesti u svoju sobu. Onda smo se preselili u Halbrun gdje živimo i danas – priča on i spominje da se obraćao čak i hrvatskoj predsjednici Kolindi. Objasnio joj je svu svoju situaciju i pitao kakva su njegova prava, lai nikad nije dobio odgovor.
– Kad je prešao u Helbrun, Vojislav je sa svojom socijalom platio sobu u kojoj sam živio. Živjeli smo od 20 do 30 eura mjesečno. Uspio sam pronaći posao u jednoj piceriji, ali ubrzo sam dobio otkaz i trenutno sam sa njim na sudu. Ne mogu ništa dokazati jer nemam svjedoke koji bi pristali da svjedoče u moju korist iako mnogi znaju da sam radio po 12 sati – govori on.
Da svim mukama dođe kraj, pravi je primjer i Kyky. Počeo je ponovo raditi, njegov izabranik ide u školu, a uskoro će i on sam početi sa aktivnim učenjem njemačkoj jezika kako bi njihova egzistencija bila još sigurnija.
– Sve zasad je uredu, još samo stan da nađemo – kaže on i osvrće se na razliku u godinama.
– Ne osjećam se kao da imam 45 godina, a razlika između nas se i osjeća i ne osjeća. Najviše to nekako ispliva na površinu kada smo u kupovini. On voli da šeta po trgovinama, a ja ne. Čak nekad kupim stvar koju i ne probam – priznaje nam Kyky kroz smijeh.
Kako kaže, više voli da sjedi kući i gleda televiziju jer u posljednje vrijeme izbjegava gužve.
– Vojislav me posmatra kao osobu. Da li on gleda ko je muško, ko je žensko, to je nebitno. To je ona stvar koja ostaje između mene i njega, kada smo u četiri zida – rekao nam je za kraj.
Prostitucija je na svakom ćošku
Opšte je poznato da je prostitucija veoma rasprostranjena među svim društvima, pa tako i među transvestitima. Kako god, Kyky kaže kako se nikad nije htio baviti tim stvarima.
– Na svakom ćošku ima prostitucije, ali kod mene ne. Da sam to htio, mogao sam se baviti tim poslom sa svojih25 godina, a ne sad sa 45. Znam tačno kako se sve to odvija. Radio sam u svinger klubovima i imam prijatelje koji se obuku u žensko da bi se prodavali nekome i poštujem sve, ali zaobilazim takve situacije. Zašto bih inače spavao u parku? – pita se on i dodaje da ponuda nije nedostajalo.
– Prva ponuda se desila već nakon mog prvog pojavljivanja na televiziji. Došla su mi tri frajera, n e zna se koji je bolji od njih, i pozvali me da idem sa njima u Italiju. Nudili su mi kuće i sve što ide uz to, ali sam odbio – iskren je on.
