Nedavno je Vesna Zmijanac u priči o svojim pjevačkim počecima skrojila priču kako to njoj paše. Istine je, ruku na srce i bilo, ali samohvale nije nedostajalo. Tačan je podatak da je Vesna važila za jednu od vodećih folk zvijezda u bivšoj državi ali kad to ona priča kaže da je njena interpretacija bila spoj Šabana, Safeta i Esme Redžepove od kojih je uzela ponešto, vjerovatno ono najbolje.
Vesna nije krila da su joj upravo Šaban i Toma puno pomogli u karijeri ali o Sinanu Sakiću je kazala prelijepe rečenice. Po njoj je on neviđena energija, pa kao takav na jedan čudan način prilazio pjevanju, dušom i emocijom, predavao se cijeli svojoj publici a ona to prepoznavala. Onda naglašava kako ju je impresioniralo to kad Sinan izađe na scenu i samo digne prst a svi pjevaju uglas. Tada bi nastajao delirijum. Onda se nadovezuje da je ona željela tako nešto ali je uvijek dobivala isključivo aplauz. Priznaje, pomalo mu je zavidjela zbog toga.
O toku svog privatnog života nastojala je u kratkim crtama kazati i njeno upoznavanje sa Kemišom dok je svirao ozbiljnu muziku u Beču, preskočivši sve ostale veze za koje je kazala da su bile slatke i simpatične. Nije izdvajala više nikoga osim Vlade Jovanovića s kojim ima kćerku Nikoliju. Za njega kaže da je jedini uspio „dati gol“ koji se zove Nikolija koja joj je promjenila život iz korijena. Mnogo joj je žao što joj se zbog karijere nije uspjela više posvetiti. No, presretna je da je izrasla u zdravu osobu sa normalnim načinom života.
