Jedan od "najvećih" menadžera ex. Jugoslavije koji je nedavno proslavio i 45 godina više nego uspješnog rada, Prijedorčanin Nikola Idžan, dobio je i prestižno priznanje naše kuće kao najbolji menadžer na ovim prostorima.
S pravom nosi tu titulu s obzirom na to da je jedan od rijetkih koji je sarađivao sa 90 posto estrade i, maltene, ne postoji pjevačka zvijezda u regiji da bar jednom nije radila s njim. Ne postoji osoba koja će reći ružnu riječ na njega. Naprotiv! On je, kažu, duša od čovjeka, a s druge strane i on slično mišljenje ima o svojim prijateljima i kolegama.
Miroslav Ilić
– Moj saradnik već deset godina. O njemu imam visoko mišljenje. On je brend folk muzike koji je u vrijeme poštvanja ovog bio velika zvijezda i ostao kroz sve ovo vrijeme takav. On u životu sve kaže što misli, ništa ne priča iza leđa, "zakukuljeno". Bog mu je dao tad dar da i poslije 45 godina pjeva i radi te da ga slušaju i nove generacije. Uz mene i moju porodicu je uvijek, korektan prema meni što je za svako poštovanje. Ne samo da je veliki profesionalac, nego i srdačan prijatelj.
Halid Bešlić
– Moje srce od čovjeka koga mnogo volim. Poštujem ga i kao pjevača i biznismena. Radili smo prve turneje zajedno kada je snimio "Sjedi starac". Već od prve turneje mi se dopao kao čovjek. Poslije smo sarađivali a albumom "Neću neću dijamante" pa tako i o njemu a i Gljivi imam divno mišljenje. Zadovoljstvo je družiti se s njima.
Halid Muslimović
– Dragi moj Prijedorčanin. Ono što mislim o Bešliću isto mislim i o Muslimoviću – veliki radnici i ljudi. S Muslimovićem sam sarađivao vrlo često, ali ne kontinuirano. Bilo je zadovoljstvo s njim sarađivati. Kada sam god u Prijedoru sjedim u njegovom hotelu "Staccatu" gdje sam proslavio 40 godina braka sa svojom Suadom. Bilo je to jedno prelijepo iznenađenje mojoj supruzi gdje su mi svesrdno pomogli Halid i njegova porodica.
Zorica Brunclik
– Uhh! Zorka moja, moja pjevačica. Zajedno smo radili od 1977. godine kada je napstila beogradsku estradu. Jedino je ona uz Šabana mogla praviti velike turneje. Šabanu je uspješno parirala. Veliki pjevač, britka na jeziku, ali o svemu ispravno razmišlja i, bilo šta da kaže, uvijek ima pravo.
Vesna Zmijanac
– Moja draga kućna prijateljica i pjevač od prvih dana njene karijere. Ona kaže da sam je ja izmislio, ustvari ja sam je poveo na veću truneju sa Šabanom i Mitrom i sjećam se kao sada, rekao da će "ova mala biti velika zvijezda". I tako je i bilo. Pjevala je na svadbi moje Ines. Ona je žena zmaj!
Viki Miljković
– Moja draga prijateljica, kao i njen suprug Taške. Oni su judi koji imaju karakter, obraz, riječ… Deset godina sam radio sa Viki i nikada nismo imali ni jednu razmiricu. I dan danas sarađujemo. Dobar pjevač i odličan čovjek.
Sanja Đorđević
– Još jedna draga pjevačica i dobar drug i čovjek. Dok je radila sa mnom ispjevala je svoje najveće hitove koje se i danas pjevaju. Kućna prijateljica s kojom više ne sarađujem, što ne znači da ponovo nećemo.
Lepa Brena
– Nisam nikada sarađivao s njom, ali imam visoko mišljenje o njoj kao profesionalcu i skidam joj kapu.
Haris Džinović
– Odličan čovjek! S njim sam radio od 1988. godine. Kada je došao kod mene u Prijedor rekao mi je: "Nik, znaš li ti čime si me kupio, kada si mi poslije ručka rekao da legnem na tvoj krevet i malo odmorrim, tada sam te zagotivio!". Od tada me je zagotivio. Sarađivali smo sve do nesretnog rata. Sjećam se zadnjeg koncerta u Makedoniji kada smo svu zaradu popili i potrošili. Zvao me u Pariz kada je krenuo, a ja, uvijek iskreni Bosanac, ostao i dočekao taj nesretni rat u Prijedoru. Harisa mnogo volim jer je jedan od najvećih pjevača naše estrade.
Hanka Paldum
– Dok sam još radio sa rahmetli Mehom Puzićem od koga sam naučio sve profesionalne stvari kada mi je kupio prvi automobil i rekao platićeš kada budeš mogao, tada sam radio i sa Hankom koja je bila njegov gost na turneji. Ona je tada pokazala da će biti velika zvijezda. Ona je brend muzike ex. Jugoslavije. Zamolio sam je pije nekoliko godina da nešto pomogne meni i Miroslavu a ona je to nesebično uradila i hvala joj.
Šaban Šaulić
– Moj pjevač kroz vrijeme. Ne samo veliki pjevač, nego smiren čovjek koji tako tiho priča a ima toliki raspon glasa. Većeg, uljudnijeg, smirenijeg čovjeka još nisam upoznao. Kultivisao se i kao čovjek i ličnost. Niko nas nije mogao rastaviti. Sarađivajući s njim napravio sam kuću u Prijedoru. Poštujem ga i volim i on to zna.
Sinan Sakić
– Moj dugogodišnji kućni prijatelj s kojim sam radio najveće turneje. On je mag estrade koji je bez ikakve reklame napravio karijeru a uz hitove Mileta Basa. On je bio neprikosnoven i bio uz mene u Beogradu kada mi je bilo najteže. Nikada nije želio ništa da naplati a pomogao je mnogo mojoj porodici. Neko je kumovao naš razdor jer se već deset godina ne viđamo. Ono što je Sinan učinio tada za mene, sada to čini Miroslav.
Šemsa Suljaković
– Srce moje duše. Dobar borac, veliki pjevač. Radio sam joj jednu zajedničku turneju sa ostatkom ekipe "Južnog vetra" 1996. godine. Volim ga i kao čovjeka i pjevača. Zaslužila je mnogo više što je do sada imala priznanja.
Estrada – nekad i sad
– Velika razlika. Nekada je turneja išla od Jasenica pa sve do Ohrida. Menadžerstvom nije mogao da se bavi, recimo, muž od neke pjevačice ili obrnuto. Tada je bilo samo četiri – pet menadžera u cijeloj bivšoj državi. Tada su se radili stadioni, hale, dvorane… a sada se sve preselilo u kafane i folkoteke. Sada gazde lokala određuju sudbinu estrade. Jedina razlika je što su pjevači nekada bili jeftiniji.
