Xenya Chameleonowich je dvadesetpetogodišnji transvestit iz Sarajeva koji želi izgraditi svoju karijeru kao Drag Queen na prostoru Bosne i Hercegovine, a i šire. Vođena svojim ambicijama i snovima svakodnevno se suočava sa različitim iskušenjima, jer kako kaže biti dio LGBT zajednice u Bosni i Hercegovini je teško, a ujedno i zabavno. Mi smo Kseniji postavili nekoliko pitanja vezanih za njen život te planovima za budućnost.
Kameleon
Svjesni smo da svoj pravi identitet ne želiš otkrivati, ali nam reci zbog čega Xenya Chameleonowich?
– Izabrala sam ime Xenya jer mi zvuči moćno i jako. Isto tako željela sam se poigrati sa simbolima i značenjima, tako da X na početku imena predstavlja kao i u matematici, oznaku za prvu nepoznatu, dok Y negdje u sredini imena predstavlja drugu nepoznatu. To se u suštini odnosi na to da sam jednim dijelom sama sebi nepoznata i potrebno je da istražim razne dijelove svog života, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
To je ono X, dok je Y druga nepoznata, jer drugi ne znaju ništa o meni. Chameleonowich kao prezime inspirisano je životinjom koja uspijeva da mijenja boje i da se kamuflira i uklopi sa okolinom, a isto tako što ta životinja koristi svoj jezik kao oružje. Tako i ja kao trans pokušavam da se kamufliram i uklopim sa okolinom, tako da je teško ponekad provaliti jesam li muško ili žensko. Da bih sebi dala mali jugoslovenski pečat, stavila sam na kraju “ić”, čisto da se zna odakle sam.
Sa koliko godina si počela da se transformiraš u ženu?
– Malo je smiješno jer simultano pričam u dva različita roda, koji su na kraju jedna te ista osoba. Potreba da se izražavam kao žena javila se dok sam bila još dječak. Odrasla sam u porodici koja je jako voljela muziku i dobru zabavu, što je uključivalo i to da sam na svakom druženju sa rodbinom i prijateljima mojih roditelja koristila priliku da se maskiram i imitiram pjevačice kao što su Sneki, Karleuša, Stoja i drugi.
A često bih i sama pravila svoje mini skečeve i monologe što je mnoge oduševljavalo. Uživala sam u tome jer sam uvijek na kraju svoje mini predstave dobijala aplauz, a i pokoji bakšiš, što mi je davalo motivaciju da sljedećim nastupom još više pomjerim granice i još više oduševim. Sve to je trajalo do jednog trenutka kada je i mojim roditeljima to dosadilo, i naružili me zbog toga što radim, tražeći da prestanem sa tim. Pokušala sam iako je bilo teško, ali u meni je od tad pa sve do današnjeg dana ostala potreba da se transformiram. U toku osnovne i srednje škole bila sam redovni član dramske sekcije, čime sam bar jednim dijelom zadovoljila potrebu za aplauzom, ali mi to nije bilo dovoljno. Prije tri godine počela sam se postepeno baviti Drag Queen kulturom, pronalazeći svoj stil, idole, načine izražavanja i slično.
Kako je biti transvestit u Bosni i Hercegovini?
– Veoma teško, a ujedno i veoma zabavno. Imala sam već tri nastupa u jednom gay clubu u Sarajevu gdje sam imitirala Lady Gagu i ljudi su bili oduševljeni. To mi je davalo snage da idem dalje ka svom cilju, da jednog dana budem popularna Drag Queen. Izlazila sam vani uglavnom sa prijateljima koji su se ponekad više plašili nekog napada i incidenta nego što sam ja. Dešavalo se u pojedinim situacijama da zbog nedostatka acetona u stanu moram u trgovinu nalakiranih noktiju i kupiti aceton. Ili nakon partijanja, ujutro odem u pekaru zaboravljajući da nisam skinula šminku, ali ni jednom nisam imala konkretnu prijetnju ili neugodnu situaciju. Valjda se kameleon dobro kamuflira pa ga svi registriraju kao ženu, ili se prosto primijeti da to što radim nije izvještačeno i radi reda, već rađeno sa stilom i punim i čistim srcem.
Kako su tvoji roditelji i prijatelji reagirali na tvoju odluku?
– To baš i nije bila odluka jer taj način života mene prati od malih nogu, tako sam rođena. Nisam ustala jednog dana i rekla “Danas ću biti žena”, prosto se ta ideja vuče od malih nogu. Roditelji još ne znaju, ili se prave da ne znaju, ali planiram uskoro da im se izjasnim zbog svog rodnog identiteta i seksualne orijentacije. Meni je već 25 godina, te neke “naivne” godine proživjela sam na svu sreću pod njihovim nadzorom, i zbog toga sam sretna. Sada sa 25 godina smatram da sama mogu da donosim čvrste i realne stavove i odluke, prosto ne želim da ostatak života moram provesti živeći po kalupu koji mi nameću porodica, komšiluk, rodbina, vjera, nacija i slično.
To je moj život, kome se sviđa, super – drago mi je. Kome ne, žao mi je, ne mogu da forsiram ljude da me vole. Nisam došla na svijet da bilo čije želje ispunjavam, mimo onih vlastitih. Što se prijatelja tiče, svi su me prihvatili i vole me ovakvu kakva jesam. Tu su stalno uz mene i dijele mi kako komplimente i savjete, tako i kritike. Jer to je pravo istinsko prijateljstvo, kada ti neko ukaže na tvoju grešku, bez da poslije nastane ljutnja. Zbog toga su moja prijateljstva dugotrajna i jaka.
Budućnost
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
– Što se moje budućnosti tiče, vidim sebe kao uspješnu Drag Queen zvijezdu, a ujedno i aktivistu koji će se kroz svoje projekte boriti protiv bilo kojeg oblika diskriminacije i mržnje. U skorijoj budućnosti planiram izdati mini amaterski album kojeg sama snimam. Trenutno sam u fazi pisanja tekstova i traženja odgovarajućih matrica na internetu, a biće isključivo na fazon “moja izvedba određene pjesme”. Pjesme su uglavnom autobiografske, govore o mom životu kao trans osobi, o ljubavi, o prijateljstvima, o problemima, a i lijepim stvarima koje život nosi.
Što se tiče privatnih planova, želim da zadržim sve što do sad imam. Da nastavim vrijedno da radim na novim projektima, jer to je jedina stvar koja me onako drži u životu i što istinski volim i želim.
Koju poruku želiš poslati ljudima kroz svoje projekte?
– Poruka je jednostavna: živite život onako kako želite, i ne osvrćite se na to što će drugi reći. Ljudi trebaju biti svjesni da sa skrivanjem svojih snova i želja ne postižu ništa, osim što ih to baca u depresiju i narušava psihičko zdravlje. Treba jednostavno prestati gledati na okolinu, i zadovoljavati standarde koji se nameću. Ako ćemo realno, mislite da meni neko udovoljava?
Nažalost, živimo u državi gdje niko ne čisti svoju avliju već tuđu. I svako će zabiti nos u tuđi život, a najmanje u svoj. To ne treba da bude prepreka, već prosto ponos, što znači da je moj život nekom interesantan, i da taj neko pored svog života i problema odvaja vrijeme da vidi šta se dešava u mom životu. I na tome sam jako zahvalna. Uspona i padova će uvijek biti, dobrih i loših odluka, ali sve je to život. I zato ga treba živjeti punim plućima.
Singl prvjenac
Kad možemo očekivati tvoj prvi singl?
– Pjesma “Ne se*i majketi” će se uskoro naći na YouTubeu, tako ko god je zainteresiran, neka prati mene na društvenim mrežama za više informacija. A u zavisnosti od uspješnosti i promocije pjesama i albuma, postoji i mogućnost nastupanja, ali o tom neću puno da pričam, jer nikad se ne zna. Može se desiti da ljude oduševi, a isto tako mogu samu sebe ličnovati sa tim albumom.
Obavezne štikle
Šta najviše voliš oblačiti?
– Nemam konkretni stil oblačenja. Volim da eksperimentiram sa raznim stilovima. Ne volim monotoniju tako da s vremena na vrijeme mijenjam fazon oblačenja te na taj način istražujem koji stil mi bolje leži. Svakako detalj koji nikada ne smije izostati jesu štikle. Bez štikli nigdje ne idem.
