Mlada glumica prije više od 15 godina izabrala je da bude bosonoga, u isposništvu, u velikom siromaštvu, u cjelodnevnoj tišini, a oglašvala se tek u molitvi. A onda je otišla u pustinju.
Nekadašnja glumica otišla je u samostan sv. Josipa u španskom gradu Avili, gdje je postala časna sestra karmelićanka.
– Taj susret s Bogom dogodio se odjedanput, kao bljesak, neočekivan dar njegove ljubavi koja se uliva u tvoje biće, apsolutno, odjedanput, nezadrživo i do kraja. Odjednom mi je sve postalo jasno. Dobila sam odgovore na sva postavljena pitanja – opisala je 2003. svoj preobražaj.
Javnost u Hrvatskoj je bila šokirana njenom odlukom koja se bukvalno dogodila preko noći. Nikome nije bilo jasno iz kog razloga je riješila da se odrekne svega.
Njen život je bio potpuno drugačiji od svakidašnjeg: nije imala grijanje u sobi, ni toplu vodu, spava u ćelijama na ležajima od slame, a veći dio godine provodi u postu i molitvi.
A onda je Mani Gotovac, spisateljica s kojom je Edita sarađivala jednom prilikom izjavila da glumica zapravo nije mogla da preboli nesretnu ljubav i da je zbog toga čak počela da uzima heorin, da bi na kraju pobjegla od svega.
Ove navode su porodica i najbliži prijatelji glumice demantirali, a kada je to čula Edita je iz Avile poslala pismo u kojem je poručila da sve to nije istina, te da ona i Mani nikada nisu bile prijateljice pa iz tog razloga spisateljica ne može biti vjerodostojan izvor podataka.
Edita je u jednom intervjuu objasnila kako je u karmelićanke otišla razočarana površnošću života kakav je živjela.
-Koji je razlog zbog kog vrijedi živjeti? Ako je to samo ovo spoljašnje… ovih nekoliko godinica proživjeti što ljepše…, a potom nestati u ništavilu, s tijelom prekrivenim crvima u nekom tamo hladnom grobu… onda je bolje uopšte da ne postojimo – rekla je Edita i dodala da je u tom periodu preispitivanja osjetila duhovni poziv.
– Uvijek mu možemo reći “ne”, ali onoj duši koja je srela Božju ljubav, usuđejem se da kažem, nemoguće je da kaže “ne“ na Božiji poziv.
Inače, sestra Edita je 2017. odlučila da još radiklanije služi Bogu i otišla je da živi izvan samostana, u pustinji. Njena majka Jadranka je prošle godine progovorila o sudbini svoje kćerke.
– Već dugi niz godina ona je osjećala da je Bog zove na drugačiji i radikalniji način življenja. Od samog početka znala je i koji je to način. Bilo je to pustinjaštvo. Živi izvan manastira na pustom i usamljenom mjestu, nenaseljenom i u samoći – ispričala je Jadranka.
