Dramaturg Nebojša Pajkić u dirljivom pismu supruzi Isidori Bjelici, koja je četvrti put pobedila opaku bolest, govori o lažnim prijateljima i poznanicima koji su tvrdili da je spisateljica izmislila bolest.
– Moja izmučena i naivna supruga je slala novinama svoju zastrašujuću dijagnozu sa potpisima članova konzilijuma da bi ućutkala jednu osobu sa sifilisom mozga koja je bila pionir takvog monstruoznog šikaniranja. Iako je zvanično proglašena invalidom jer sa kancerom ovariuma 3b samo 20 odsto žena uspije da preživi pet godina, opet kidišu na nju bijesne ale, ne daju joj mira, kao da se plaše da se ne rehabilituje i preživi. I živi. Ovdje se slave mrtvi. Srbi kao da vole samo mrtve, valjda zato žive tjeraju ka grobu – otkrio je Pajkić.
– Ali onda sam razmišljao i shvatio da je ta kleveta zapravo najveći kompliment mojoj ljubavi… Moja predivna, najhrabrija žena, koja je prvo podnijela najtežu operaciju u kojoj joj je izvađeno pola utrobe i tumor od 11 centimetara, i to u epiduralnoj anesteziji, a onda je, nasuprot onih koji se plaše i vađenja zuba, izdržala stotine najtežih terapija. Ona je znala da ode direktno poslije hemoterapije i da pjeva sa tamburašima. Uz sve to je napisala četiri knjige i išla od nemila do nedraga da drži predavanja po napornim književnim večerima da bi izdržavala porodicu – otkriva Nebojša čak i ludosti koje je činila, iako joj nije bilo dobro.
– Odmah poslije treće hemoterapije trećeg ciklusa, izmučena, sjela je u avion, iako joj je krv liptala skoro pola leta, da još jednom doživi operu u “Metu”. Takva je moja ljubav. Nikada niko neće da nam povjeruje kako je išla lijepa i namirisana na najteže terapije i kako nas je zasmijavala crnim humorom dok se previjala od bolova. Da, moja ljubav je uprkos najgorim statistikama i prognozama probala bukvalno sve da bi još malo ostala u ovoj dimenziji uz našu dječicu… Sam Bog zna šta sve nije izdržavala i probala i o tome je samoironično i humorno pisala u “Spasu 3”. Moja divna, luda, čarobna, herojska Isidora je bukvalno probala i izdržavala sve samo da bi Vila i Lav imali koji mjesec duže svoju mamu na ovom svijetu. E da, ali tako ne izgledaju i ne ponašaju se oni koji su osuđeni na smrt najtežom bolešću, oni se sakriju i umru u tišini daleko od svih. Jer to je Balkan – objasnio je Isidorin suprug zbog čega misli da joj pojedinci nisu vjerovali da je bolesna, a onda joj je poručio:
– Mila moja ljubavi, ja koji sam tri godine svjedok tvoje najstrašnije golgote, tvog fizičkog stradanja i muka koje teško mogu sa bilo čim da se porede, mogu samo da ti kažem da sam presretan što monstrumi pričaju takve stvari o tebi. Volim te, ljubavi moja najdraža, i nije važno da li ćemo u ovoj dimenziji ostati još koji mjesec ili godinu, važno je da si i u najvećoj patnji i muci imala i imaš više stila i humora nego što će ti bjednici imati u najvećoj sreći. Većina naših prijatelja je već sa one strane, Branko Vukojević, Tirke, Dragoš, Raša, Olja, Pavić, Gaga, Bata, Brana… Sto puta je Isidora rekla: “Smrt nije tako strašna, mili, u nebeskom Beogradu nam je većina prijatelja.” Ali moja ljubav se ne predaje zbog naše dječice, jer im treba mama. Raduj se, ljubavi moja, iako oni ne znaju kako je to kada čekaš tumor markere, ni kada ti vade utrobu, ni kad primaš hemoterapiju, raduj se, jer ako prokleta, najgora ološ u ovoj čaršiji ne vjeruje da si bolesna, neće nam vjerovati ni da smo mrtvi, a mi ni nećemo biti mrtvi jer te muž tvoj ljubi i divi ti se beskrajno i na ovom i na onom svijetu – završio je Pajkić, što je potpuno rasplakalo Isidoru.
(Alo/Express)
