Hladne zime godine 1981. u domu Ametija začuo je dječiji plač. Šaćir, kao najmlađi od troje djece, još prvih dana pokazivao je da ima “raskošan” glas. Smješkajući će reći on da je tada svima dao do znanja da će uvijek biti jak “na avazu”… Jer jačinom njegovog plača nadjačavao je druge bebe koje su “dolazile” u komšijske kuće.
Djetinjstvo i život od malih nogu obilježile su note, muzika… Tako je i danas. Njegov dječački san da jednoga dana postane poznat, se ostvario. Pored lijepog glasa kojim je “počašćen”, njegova istrajnost da uspije jer je uvijek pokazivao veliko interesovanje za instrumentima, pjesmom, kocertima… doprinjela je da san pretvori u javu.
Oduvijek se divio pravim, velikim izvođačima želeći da sutra on nekome bude uzor. Od prvog saznanja za sebe, priča on, znao je da će postati ovo što jeste. Muzika ispunjava svaki njegov dan, život.
– Moju porodicu je sudbina i život nosila u nekoliko gradova za koje se vezuje moje djetinjstvo i život: Sarajevo-Priština-Beograd-Prizren… Sva četiri grada doživljavam podjednako i nosim uspomene iz perioda života gdje smo živjeli – sjetno priča Ameti.
Nije neobrazovan muzičar. Završio je sam nižu Muzičku školu u Prištini. Onda su se njegovi roditelji odlučili vratiti u Sarajevo gdje nastavlja daljnje muzičko školovanje uporedno sa Saobraćajnom školom.
Bio je poput ostalih dječaka. I on je prvo jurio za loptom, djevojčicama… I njih je još kao mališan osvajao svojim slavujskim pjevanjem. Od 17. godine učestvuje na brojnim međunarodnim festivalima jazz, pop i etno muzike. Sa svojim pedagogom Šefćetom Hodzom Šekijem proputovao je gotovo čitav svijet. Kao tim su nizali nagrade u Izraelu, Bugarskoj, Grčkoj, Kazakstanu, Švicarskoj, Srbiji, Kosovu…
Kao prekretnicu u svom životu ali i karijeri smatra učešće u showu “Zvijezda možeš biti Ti”.
– Tada sam se uozbiljio i shvatio da trebam napraviti nešto od tog takmičenja i svoje karijere koju do tada nisam ozbiljnije shvatao. Čitava BiH me je podržala glasovima, dolascima na emisije, pružali mi podršku koju zaista nikad nisam sanjao. Dali su mi svoje povjerenje i nisam to smio prokockati. Moram sam profesionalnije shvatiti muziku i pjesmom se zahvaliti ljudima koji su me podržavali i čine to i sada – zahvalan je on.
Uz to takmičenje “počinje drugi život”. Nakon ZMBT snimio je album “Igraj, igraj”, ekranizirao tri pjesme… Ne zapostavlja ni privatni život jer “staje na ludi kamen” čime su se polako složile sve kockice u njegovom životu.
“Preko noći” ga ljudi zaustavljaju na ulici, traže autogram, fotografiju… Ali ni to ga nije promijenilo jer je ostao isti… Jedino što puno bolje pjeva nego što je to radio u zimu ‘81. godine.
