Dragulj centralne Bosne i Hercegovine – Travnik. Grad smješten u dolini Lašve, okružen planinama Vilenicom i Vlašićem oduvijek je važilo za mjesto ugodnog življenja, mjesto u kome se stoljećima nije pomjerila ona izvornost i adeti koji su ujedno i krasili ovaj prelijepi grad i narod.
Sposobnost
A o tom narodu, Nobelovac Ivo Andrić, čija je rodna kuća smještena upravo u Travniku, koju godinama posjećuju kako iz regiona, tako i iz svijeta ljudi koji žele nešto više znati o ovom legendarnom književniku, kazao je da Travničani imaju urođenu sposobnost za poznavanje svijeta i ljudi uopšte. I oni su to stoljećima dokazivali. Dokazivali su i onda kada je trebalo najviše. u godinama teškim i ratnim, pa i poslije njih kada se u Travniku osnovali i kolektivni centri koji postoje već 20 godina.
Ovo je grad koji ima univerzitet i sve potrebne ustanove koje su na usluzi tamošnjem življu, pa i objekti za razonodu. Iako važi za manji grad kažu da u njemu ima veliki broj ugostiteljskih objekata, pa i onih s muzikom. Takvih je tri ili četiri. I sve je u Travniku mirisalo na neki spokoj i ustaljen bioritam tamošnjih stanovnika.
No, u zadnjih pet godina, bar kako tvrde neki Travničani, više nije tako. Naime, dolaskom stranaca u ovaj grad da li onih koji su tranzitu ili pak onih koji se malo duže zadržavaju iz poslovnih ili ko zna kojih razloga, narušili su te prepoznatljive travničke “priče”. Većina pomenutih “muhadžera” su porijeklom iz Turske odakle ne znamo da li donose svoje običaje ili je to pak neki škart koji dolazi iz te zemlje, ali je činjenica da se Travničani itekako bune zbog njihovog prisustva u njihovom gradu.
U prvom redu, oni siromašniji, oni kojima fale mjesečni prihodi izdaju svoje kuće pomenutim useljenicima pa odlaze, maltene, da žive po šupama zarad dobiti od nekoliko stotina eura. Neko će reći pa u tome nema ništa loše. Ali kada smo spomenuli običaje ili ti navike koje su donijeli sa sobom su vrlo ružni. Oni vrlo često, bar nam tako tvrde, vole da pipkaju i štipkaju djevojčice, pa i one maloljetne, onako iznebuha. Vole da prave nered međusobnom tučom ili nekog iz blizine ko im ne odgovara.
Najčešće neprilike dešavaju se na mjestima gdje su diskoteke i klubovi gdje se toči alkohol. Pa tu prave izgrede, tako da vrlo često osim obezbjeđenja i policija ima svoje intervencije. Jedan od najvećih klubova zasigurno je diskoteka “Tron” u kojoj najčešće gostuju pjevači domaći ali i iz regiona, a gdje se vrlo često dešavaju upravo pomenuti neželjeni momenti.
No, vlasnik “Trona” Bilac tvrdi drugačije. Kaže da su Turci izuzetno kulturni i da ne prave nikakve izgrede.
– Pa kod mene dolaze bar dvije godine, tako da ja nisam s njima imao nikakvih problema. To, što se tiče djevojaka, ne ulazim jer, koliko vidim, same one idu s njima. Dakle, niko ih ne prisiljava na to. Ljudi imaju pare i logično je da će djevojke izlaziti sa onima koji imaju šta da im ponude a ne sa “kokuzima”. To, ko plasira takve informacije su garantujem samo neki ljubomorni mladići kojima su preoteli djevojke. Oni jednostavno nemaju čime da zadrže djevojku. E tu uskaču Turci koji su donijeli dosta para tako da ja tu ne krivim ni njih, ali ni Travničanke.
Ljubomora
A, s druge strane, ti ljubomorni momci im onda prave “zvrčke” pa čak i zovu policiju, a ja stojim iza svojih riječi da su momci veoma kulturni i da se više nego odgojeno ponašaju – priča nam Bilac dodajući kako je istina da se Travničani iseljavaju iz svojih domova kako bi iste, uz podebelu nadoknadu ustupili Turcima.
– Pa sada je kirija u Travniku skoro kao i u Zagrebu. Cijene dostižu i vrtoglavih, za naše prilike 700 maraka – otkrio nam je vlasnik “Trona”, jedne od najpopularnijih diskoteka na tim prostorima.
