Žene, Bosanke i Hercegovke, trude se da budu jednakopravne u društvu zajedno s muškarcima. Do sada su više puta dokazale da mogu, znaju, umiju… I priznate su liječnice, prosvjetni radnici, novinari, trogovci, ali i vozači.
Svima je neobično vidjeti da žena popravlja auto, radi u fabrici, rudniku, kao vozač, da upravlja šinskim vozilom, tramvajem, pa i vozom. Mnogima još čudnije kada na taksi stajalištu u vozilu zateknu ženu vozača. Ostaju bez riječi.
Tako će i priča Aide Čahtarević iz Zavidovića začuditi mnoge, a najviše one koji kada u uđu u taksi na mjestu vozača vide ženu. Ali, ona se ne da omesti jer tvrdi kako žene svakako obavljaju mnoge poslove bolje nego muškarci. Aida je jedna od onih žena koje su odavno dokazale da su sposobne samostalno raditi mnoge poslove, pa joj je čudno što se mnogi i danas čude kada žene obavljaju “muške poslove”.
Aida je odnedavno ženski takstista u Zavidovićima, prva žena u Zeničko-dobojskom kantonu koja sjedi na mjestu vozača u taki vozilu. Nije očekivala da će njeno apliciranje nadležnom ministarstvu koje aminuje ko ispunjava uvjete za vozača, ko će dobiti licencu taksiste, naići na oduševljenje kako tamošnjeg ministra tako i njegovih saradnika. Vidjevši da je žena- Aida, aplicirala za to mjesto, kontaktirali su je i obećali joj da će u najkraćem roku učiniti sve da dobije potrebnu dokumentaciju i počne raditi.
I počela je… Zatekli smo je u jednom zavidovićkom gradskom naselju kada je dovezla mušteriju. Nasmijana i, kako kažu oni koji je dobro poznaju, uvijek raspoložena Aida, kroz smijeh nas je upitala: „Je li i vama čudno što je žena taksista?”.
– Prije nekoliko dana sam počela raditi i odlično se snalazim. Mnogi su mi govorili da je taj posao preopasan za ženu jer svako može sjesti u auto i tražiti da ga negdje odvezem pa mi možda napraviti neki problem, ali nisam tako razmišljala, niti se time opterećujem. Ovaj svoj novi poziv doživljavam jednako kao i svaki drugi koji rade žene. Zašto to žena ne bi mogla biti dobar taksista?! Dokazat ću da može – priča nasmijana Aida.
Njeno pojavljivanje na taksti stajalištu u centru Zavidovića, kada se pojavila prvi dan, izazvalo je čuđenje, iznenađenje, šok…
– Mislim da prvi dan taksiranja i čovjeka koji mi je prvi sjeo u auto, napravio sefte, nikada neću zaboraviti. Sjedila sam u autu. Prišao je jedan dedo i pitao me: „Čiji ti to volan držiš djevojko?”. Rekoh mu kroz smijeh da je moj. „Pa znaš li voziti?”. „Znam”, nastavljam ja. „Onda me odvezi onako, do autobuske pa me opet vrati”. Sjeo je dedo i napravila sam jedan krug po gradu, odvezla ga do stanice i vratila na stajalište. „Samo sam htio da vidim znaš li ti sa volanom. Od sada me samo ti voziš”. Čak je ostavio i bakšiš – kroz smijeh priča Čahtarevićeva.
Posebno su, veli, sretne žene, djevojke što je žena taksista u njihovom gradu.
– Moje kolege, taksisti, su prema svima uvijek bili ok, ali kada su čuli da sada i žena u ovom slučaju ja vozi taksi, uglavnom traže da ih vozim. Krenulo je odlično i sigurna sam da će moje pojavljivanje u ulozi takstiste zajedno sa kolegama, biti od velike pomoći onima koji trebaju naše usluge odnosno da će one biti kvalitetnije. Sada je više taksista na raspolaganju ljudima pa ne moraju puno čekati na vožnju – dodaje Aida.
Baš kao što su se mnoge žene svijeta početkom 20. stoljeća izborile za jednakost, tako je i Čahtarević pokazala da ne postoji ta poslovna razlika između žena i muškaraca. U svijetu muškaraca, uspjela se izboriti za svoje mjesto i poštovanje. I pokazala da ne postoji nemoguće za ženu.
