Davora Dujmovića najviše pamtimo po ulozi Perhana u filmu “Dom za vješanje”, ali i po ulogama u “Top listi nadrealista”.
Dok je išao u drugi razred niže muzičke škole, imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca koji je tada radio kao privatnik na pijaci Markale, piše 24sata.
“Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao”, pričao je Dujmović.
Početak karijere praktički ga je zatekao nespremnog. Naime, jednom prilikom, dok je bio dječak, susreo se s Emirom Kusturicom i njegovim asistentom. Asistent je odmah pitao Davorovog oca bi li htio povesti sina na audiciju za film “Otac na službenom putu”, na što je on i pristao. Kasnije se pokazalo da je on baš savršen za tu ulogu.
Poslije filma “Otac na službenom” odlučio je upisati filmsku akademiju, ali to mu nije uspjelo. S nepunih osamnaest godina dobio je glavnu ulogu u idućem filmu Emira Kusturice “Dom za vješanje” i nakon toga je proglašen jednim od najboljih glumaca u Evropi.
Početkom devedesetih došao je u dodir s heroinom i nekoliko puta se neuspješno pokušavao liječiti.
Rat je Davora zatekao u Sarajevu. Nekoliko mjeseci ostaje u svom gradu, a onda odlazi, tužan, uz izjavu “kako je izgubio svoje Sarajevo…”. Odlazi u Beograd gdje je snimio još nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji “Underground”.
Poslije rata odlazi u Sloveniju, gdje se borio s alkoholizmom i depresijom; 31. maja 1999. godine počinio je samoubistvo vješanjem u slovenskom Novom Mestu. Nije proslavio ni trideseti rođendan.