Zatvorske priče često su vrlo slične. Od vrha do dna se stiže u samo nekoliko pogrešnih koraka i relativno kratkom vremenskom roku, a većina nikada ne doživi da se vrati tamo odakle je krenula. Međutim, ovo je priča o ženi koja je tim putem prolazila nekoliko puta i to u oba smjera. Članica ozloglašene grupe Pink Panter i bivša košarkašica Olivera Ćirković, ispričala je nevjerovatnu priču o kriminalu, prvoj velikoj svoti novca, pa sve do grčke tamnice, a njenu priču donosi Kurir.
“Bila sam profesionalna igračica u bivšoj Jugoslaviji, posljednju sezonu odigrala sam u Jedinstvu, pa sam otišla u Grčku gdje sam igrala 7-8 godina. Poslije u Sloveniji, a zadnju sezonu u Crvenoj Zvezdi, nakon čega sam postala i sportska direktorica u tom klubu, počinje svoju priču Olivera Ćirković, koju su prozvali i Žena Zmaj.
“Moja priča kreće sa mojom udajom. Udajem se za čovjeka koji je prijestupnik i s njim se otvara krug ljudi koje upoznajem. A onda sam se naviknula na njih i više in nisam doživljavala kao prijestupnike nego kao svoje prijatelje. Korak po korak počela sam da kupujem tu ukradenu odjeću dobrih modnih marki, pa se otvaraju butici, takozvani showroomi po Beogradu, što je već na neki način bilo ilegalno. Obično se to radilo u stanovima u koje su dolazili političari i elita da bi kupovali odjeću, otkriva Ćirković.
“Shodno mom karakteru koji je čudan, i borbenog sam duha, istovremeno sa sportom napredovala sam i na drugom planu. Kad bi se ukazala prilika za većom zaradom, moji su koraci postajali sve veći. Da bi me na kraju odveli u kriminal. To je trajalo dugi niz godina i moram reći da sam cijelo vrijeme bila između normalnog svijeta i svijeta kriminala. Tih godina kada je radim sve veće korake prema kriminalu, koga god bih susrela odmah sam svrstala u klase – ovaj je dobar za ovo, onaj za ono, dodajući da je u njima vidjela vojnike za pljačku i svakom bi dodijelila određenu ulogu.
“Tako sam saznala ko je najbolji vozač, ko dobro buši i ruši zidove, ko otvara brzo brave. upoznaš cijeli milje i oni tebe, svako od nas tačno zna ko komu može što povjeriti i dati u zadatak. Tako krčiš i sebi put ako se jednog dana odlučiš baviti kriminalom jer tačno znaš koga treba zvati. Nema tu stalne ekipe, članovi se mijenjaju tokom dugog niza godina, kaže ona.
Svoju karijeru sa one strane zakona Olivera započinje iz sjenke – organizovanjem kriminalnih aktivnosti i to u zemlji koju je poznavala kao svoj džep.
“Target mi je bila Grčka jer mi je bila bliska. Biraš uvijek zemlju koju poznaješ. Tamo sam radila, znala jezik. Tu sam koristila priliku da izvidim situaciju dok sam se odmarala. Čim bih vidjela nešto zanimljivo, počela bih razmišljati kako da to postane moje. Nikad nije bila bila izvršiteljica, nego organizatorica – priča Olivera. Sjeća se svoje prve pljačke.
Naišla sam na prodavaonicu bundi s odličnim komadima. Odmah sam povezala ko bi bio pogodan da to izvrši na najblaži mogući način. Poznavala sam čovjeka koji zna kopati zid. Iskopao je zid, bunde su iznijeli u tišini, bez da se uključi alarm, jer su snopovi bili upereni k vratima – ko bi očekivao da će neko izaći iz zida. Otkopan je zid u zadnjoj strani prodavaonice, bez alarma. Tek sutradan je radnik vidio da je radnja prazna – prepričava.
Dok je sjedila s “ekipom” u kafiću uzela je telefon u ruke.
“Nazvali smo prijatelja iz Beograda koji nam je tipovao tu zlataru, dao nam je koordinate. Taj moj prijatelj i ja otišli smo najprije pogledati. Bio je to hotelski kompleks, pa nismo bili sumnjivi jer se moglo prošetati, otići na plažu, pa nam je postalo sve jasno. Nije bilo nekog specijalnog planiranja. Uvijek kad gledaš neke trgovine, odmah znaš je li teška ili laka za pljačku. Laka jer je u zatvorenom kompleksu, jer nema ljudi, nema šetača, nema osiguranja. Teško je jer si na ostrvu, jer je bijeg na ostrvu opasan, jer je to manje mjesto koje je udaljeno od većeg i taj do puta je jako opasan jer si sam na cesti. S jedne strane gubiš, s druge dobivaš, objašnjava Ćirković.
Dva auta tiho su prišla i parkirala se. Iz auta su izašla trojica tipova, za volanom jednog automobila ostaje Olivera. Njih trojica odlaze ka zidu hotelskog kompleksa, noseći torbu s alatom i ljestve. Prilaze, postavljaju ljestve, preskaču vješto zid. Olivera ih gleda iz auta, provjerava koliko je sati i osmatra okolinu.
“Riječ je o krađi tokom noći. Nije baš bilo posebnog osiguranja iako je pitanju zatvoreni kompleks. To podrazumijeva da moraju preskočiti zid, da moraju obiti ili polomiti ili provaliti vrata. Prijatelj je bio maksimalno opremljen i kvalificiran za takve rabote, pa je otvorio vrata vrlo brzo i tiho, isjekavši rešetke klještima za lim i prolaz je bio otvoren. Unutra nije bilo nikoga, prisjeća se Olivera.
Iz vitrina su izvadili zlato, spakovali ga u torbe, dok je jedan ostao na vratima kao izvidnica. Olivera je i dalje u autu, gleda na sat i posmatra okolinu.
“Nisam imala nikakvu ulogu u toj krađi, jednostavno sam pomagala svom prijatelju, ali da sam imala kontakt i da sam trebala od toga imati koristi – to jesam. Mogla sam se zaštititi, mogla sam ne biti tu, ali sam mislila da trebam pomoći onima koji su izvršioci – govori Olivera, koja je poslije razbojništva odvezla pljačkaše s lica mjesta.
– Sačekala sam jednog od njih trojice, mog prijatelja, koji je sjeo u moj auto, a druga dvojica su otišla na jednu stranu. Mi smo otišli na drugu stranu jer smo se osjećali sigurnijima. Oboje govorimo grčki, iskusniji smo, imamo papire, imali smo rent-a-car i nismo osjećali nikakvu opasnost – dodaje. Ipak, uslijedio je obrat.
Auto koji vozi Olivera izlazi sa sporednog puta i uključuje se u promet. Ubrzo nailaze na patrolu koja stoji sa strane, pored već zaustavljenog vozila. Pokazuje im da se isključe. Prethodni auto odlazi, oba policajca prilaze njima. Olivera je dala dokumenta, policajac provjerava, zagleda auto, traži da otvori gepek, koji je bio prazan.
“Čim smo izašli na taj put, uočili smo patrolu koja zaustavlja sve zbog krađe koja se desila u blizini. U početku nismo izazvali sumnju, djelovali smo kao par turista, dali smo papire, auto je bio prazan, u gepeku ništa, bila je to rutinska kontrola… Ali, kreće sve naopako. Kao uvijek u kriminalu, pada se uvijek na glupostima.
To je pravilo u kriminalu. Policija pregledava unutrašnjost automobila. Kad se sagnuo iza sjedišta, moj prijatelj je zažmirio, uhvatio za glavu i sjetio da je ostavio tamo pajser. Policajac iza sjedišta vadi veliki pajser i papirić / račun. Papirić daje drugom policajcu – prepričava Olivera za njih kobnu noć. Objašnjava da se dogodila nevjerovatna stvar.
“Moj prijatelj je nekoliko dana ranije kupio pajser koji je spustio iza zadnjeg sjedišta, i potpuno zaboravio da ga je tu stavio. Ja nisam ni znala da vozim pajser. Policija je pregledala sve, našla pajser i odmah smo postali sumnjivi. Bila sam sleđena, policajac je prišao i pitao odakle im to. Drugi se malo udaljio, zvao preko motorole, kontrolisao naše dokumente i provjeravao prodavaonicu u kojoj je kupljen. Bila sam šokirana i zgranuta. Drugi problem je to da je osoba koja je sa mnom, bila pod uslovnom kaznom, bivši zatvorenik – dodaje Olivera.
Policija je Oliveru i njenog prijatelja odmah strpala u svoj auto i odvezla ih u policijsku stanicu u Hersonissosu. Olivera je bila jako zabrinuta, do tada nije bila nikad hapšena, to joj je bilo novo iskustvo.
“Na moju nesreću, uz pajser se nalazio i račun. Nisam bila s njim kad je kupovao pajser, ali jesam kad je kupovao drugi alat koji je bezazlen. Ali, na moju nesreću prodavač se sjećao samo mene.
Policajci pokazuju slike Olivere i prijatelja prodavaču koji pokazuje prstom na Oliveru, klima glavom, pokazuje rukom da je visoka jako. Donosi im pajser, isti kakav su našli u autu jer baš takve prodaje.
“Zbog visine na Kreti sam vrlo upadljiva, pa me zato prodavač i upamtio, a bio je to i jedini dokaz protiv mene na sudu. Grčka je zemlja u kojoj nisu potrebni neki jaki dokazi. Dovoljna je blaga sumnja, malo više sumnje policije i bit ćeš osuđen. To je jasno, ali meni tada to nije bilo jasno – objašnjava.”
“Nemam kontakt s mojim prijateljem, ali on je uključeniji i obavješteniji, pa mi je poslao i advokata. Govorio mi je neke stvari koje su mi u početku bile frapantne. Uveli su me u stanicu, gdje sam srela prijatelja i kratko popričala sa njim. Brzo mi je predočio situaciju – rekla je Olivera, koja je bila sleđena. Uslijedilo je ono čega se i plašila.
“Ubrzo nas vode u drugu policijsku stanicu gdje sam srela tog prijatelja koji mi je odmah rekao da sam u velikom problemu i da nema šanse da nas puste jer se digla velika prašina. To je relativno malo ostrvo i da sam medijski vrlo detaljno popraćena. Doživjela sam pravu medijsku hajku jer Grci vole preuveličavati čak i više nego kod nas.
Od sljedećeg dana vidjela sam svoje slike po svim novinama i u vijestima, pričali su da imam prodavaonice po Rusiji, zapadnoj Evropi, da imam hrpe nakita poznatih marki, da sam vlasnica ovoga i onoga… Povezali su me odmah sa svim krađama koje su se dogodile po grčkim ostrvima, iako nisu bile naše djelo, nego djelo drugih kriminalaca od kojih sam čak neke i poznavala”, govori Ćirković.
“Poslije policijskog pritvora, poslali su me na izdržavanje kazne. Na Kreti postoje dva muška zatvora, a u jednom od njih, u Neapoliju, u odvojenom dijelu je i ženski zatvor”, prepričava.
Uslijedile su godine robije, haos po zatvorima, konflikti sa zatvorenicama, bitka za prevlast iza rešetaka. Nakon godina robije, uslijedila je druga optužnica, za djelo na Kreti. Olivera u odsustvu biva osuđena na osam i po godina. Tada donosi nevjerovatno rizičnu odluku, da pobjegne iz zatvora.
Olivera je poznata po tome što je prva žena koja je uspjela da u julu 2012. spektakularno pobjegne iz jednog od najčuvanijih zatvora „Koridalos“ kod Atine. Ona je zamolila čuvaricu da ode do sporednih vrata i uzme od rođaka iz Srbije sprej za crtanje murala koje je iscrtavala na zidinama zatvora. Kad je stražarka otključala vrata, posjetilac ju je udario pištoljem u glavu, stavio Oliveru na motor i pobjegao. Ipak, poslije nekoliko mjeseci je uhapšena i vraćena u zatvor.
Olivera Ćirković je bila osuđena na dugogodišnju kaznu zbog pljački zlatara širom Evrope. Ona je detaljno u knjizi „Pink Panter – moja zatvorska ispovijest“ opisala rigorozne mjere osiguranja koje postoje u jednom od najvećih grčkih zatvora, Korydallosu u blizini Atine.
Nakon hapšenja svi grčki mediji brujali su da je čuvenu kriminalnu organizaciju „Pink Panter“ raskrinkala upravo tamošnja policija. Neke sigurnosne agencije procenjuju da je zbog smjelih pljački odgovorna za krađu više od 500 miliona dolara. Olivera je izašla tek kad joj je grčki drugostepenski sud smanjio kaznu na 12 i pol godina.