Jedan od onih pjevača za kojeg se s pravom može reći da je svoju karijeru gradio tiho, nenametljivo i bez skandala jeste svakako Ferid Avdić. Međutim, iako važi za čovjeka koji “ni mrava nebi zgazio”, neki su ga optuživali su ga za nekrektnost u saradnji, neplaćanje autorskih honorara, govorili o tome kako je on najvća škrtica na estradi i slično. Zloba, zavist ili nešto drugo, ko će ga znati.
– Oni koji se na estradi bave poštenim radom znaju ko sam i kakav sam kao čovjek, pjevač i saradnik. Šta znači ako za vas neko kaže da ste škrtica, a ne pojasni u čemu se ta škrtost ogleda. Bog mi je svjedok kakvim životom živim. Pjevam po kafanama ali nisam od onih ljudi koji sve što zaradi i popije u njima. Možda su neki ljudi “ofalili” u svom poslu pa im nedostaje moje društvo, nemaju s kim da popričaju…Istina, ja ne želim sa svakim ni sjesti da popijem kafu. Prošao sam poodavno “bečku školu” hotela “Evropa” u kojem su nadri kompozitori i stvaraoci povazdan pili na račun onih kojima su obećavali tačkicu na zvijezdanom estradnom nebu. Takvih danas ni “na mapi” nema. Propili su šta su imali, a Ferid i nakon toliko godina, traje. Od muzike solidno zarađujem i uvjek mi preostane dovljno da mogu normalno živjeti. Prave prijatelje mogu izbrojati na prste jedne ruke. Među njih ubrajam Ibru Mangafića i članove njegove porodice, Avdu Huseinovića, Nihada Alibegovića, Kemala Hasića, Samira Zavlana, Adu Gegaja, a od pjevačica Hasibu Agić, Šemsu Suljaković, Amelu Zuković…Ima još nekih, a ostali ne zavređuju ni da ih u putu sretneš.
Ibru Mangafića ubrajaš među prijatelje, a svojevremeno ste znali u medijima jedan na drugog “osipati paljbu”?
– Bio je to splet različitih okolnosti. Iako u posljednjih 20 godina nisam sarađivao sa njim to ne znači da smo porušili mostove koji su nas vezali. On je, neosporno, autor koji ima značajnog udjela u uspjehu koji sam postigao na estradi. Njegove pjesme su moje muzičke lične karte. S druge strane, mi se nikada nismo prestali družiti, i nakon 20 godina opet vratio u “jato” porodice Mangafić. U studiju Ibrinog sina Jasmina snimam svoj novi album. Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da je sve pjesme, na tekstove Mustafe Aganovića, komponovao Ibrin unuk Dino, Jasminov sin, vođa vrlo perspektivne rok-grupe “Maximum Power”.
Na album neće biti Ibrinih pjesama?
– Ne. Ali to ne znči da se sve ne obavlja pod njegovim budnim okom. Za unuka Dinu zna reći da “iver ne pada daleko od klade”, te vjeruje da u njegovm stvaralačkom radu neće biti promašaja.
