Na estradi i u muzici konkretno sve je poremećeno… ne mislim ovog puta da pominjem tu golotinju, scenske i pjevačke gluposti i neke otvarače i otvaračice usta. Smeta mi to što poslove, usko vezane sa muzikom, rade oni koji o tom segmentu veze nemaju. Što je najgore, takvi presuđuju da li je nešto dobro ili ne. Baš ne mogu da otrpim taj vid nepravde i nikada neću oguglati na takve stvari. Nastranu ću staviti tu tajanstvenu “ruku” koja je prisutna i moćna i još uvijek “drma” estradnim prilikama. Pa i ono da je estrada u “ćeliji” sa prividnom slobodom.
Trkači konji
O tome možda neki drugi put, ali ovog puta ću o nečem što mi je i tragično po muziku i meni lično presmiješno. O dodjelama nagrada. E, sada bih ja vas pitala da li je i po vama, onako ukupno gledana ponuda izdanja, ne samo siromašna, nego i smiješna. Sijaset je prepjeva, plagijata i opšti je utisak da je muzika u krizi uprkos velikom broju izdanja. Ali, usput rečeno, ovi što “prave” pobjednike kojima dodjeljuju nagrade “žive” od loših pjevača. Zato što su dobri pjevači potisnuti na drugu poziciju jer sa takvim dešavanjima kvare im ugled. Oni su tu zapravo da loše pjevače transformišu u slavuje.
To su oni kojima je mašina “uljepšala glas”, koji se ne skidaju sa TV ekrana prodavajući maglu narodu. Uzgred, ne pitaju šta košta. A oni iz “zapećka” privlače pozornost publike. To su oni sa dugogodišnjim stažom i iskustvom pa su skeptični prema svim tim nagradama, izmišljenim top listama koje tamo neka firma selektuje po vlastitim ukusima ili simpatijama prema izvođačima.
Najsvježiji primjer kojem sam se, kako pomenuh, do suza nasmijala bila je dodjela Oskara u Beču. Učesnici su me podsjećali na trkače konje sa gomilom “čuvara”. Da li je narod zastranio ili je na pogrešnoj strani, ne znam. Ali, znam da poslije takvih manifestacija onima sa ukusom ostaje praznina a svima zajedno naročito buđelari. Tako je lista “pobjednika” pored onih standardnih nagrada najuspješniji, najpopularniji, najhit, najpjesma, naj ovo i ono, proglašen i naj povratak na scenu Tanje Savić. Ne znam da li da povratimo od ovog laureate ili šta?
Pa, tiraž godine Boban Rajović. Pa zna li taj organizator, da ga ne nazovem nekim drugim imenom, da ne postoji više tiraž. Jedino ako nije Boban Rajović otkupio sav taj tiraž pa je siguran koliko je prodao. Pa kada postoji na Oskaru najkolega, a onda mogao je neko u toj godini nešto, zamalo bio najbolji, pa naljutio se neko… i to me ne bi začudilo da se za takve stvari da Oskar. Nećete vjerovati, ali postoji nagrada pjevač svih vremena. Ko je pjevač svih vremena? Koga bi stavili za pjevača svih vremena? A oni svake godine, ti koji dodjeljuju nagrade, imaju po nekog pjevača ili pjevačicu svih vremena.
Pod ključem
Čudo u svijetu muzike, priznat ćete. Kao da udaramo u ćoškove ivica suvišnih stvari intenzivno. A nikako da se neko sjeti da ih ukloni. Glavni akteri, kada ih gledaš, ponose se svojim Oskarima, pljušte međusobne “želje i čestitke” kojih očima ne možeš upratiti. O glavi da ne govorim. Ali šta ćete, tamo gdje nisu oni drugi, kvalitetni i vrijedni pomena može biti bilo ko. Tvrdim da ako ovakav javašluk nastavi estrada će biti pod ključem zatočena da je nijedan bravar neće moći otvoriti. Ali, opet ostaje nada da će se naći neko ko će ukloniti “firme” koje su osnovane uz sopstvene planove za vlastite dobiti.
