Posljednjih mjeseci veoma čudne situacije vladaju estradom. Naime, pozitivna strana je oživljavanje koncertnih aktivnosti. Učestalost koncerata diljem naše drave i diljem naših prostora. S druge strane su nastupi pjevača po ugostiteljskim objektima, bilo da je riječ o kafanama, restoranima, diskotekama, folkotekama… koja polako gube na svom značaju. A to što gube na značaju kod publike, naravno, jeste nezasitost pjevača sa honorarima.
Davale gazde koliko su pjevači “zinuli”, davali i davali a s druge strane, kažu, gubili. I opet gubili. A onda se dozvali pameti pa rekli da svi oni koji gostuju imaju bujrum, ali da budu plaćeni na ulaz. Nedavno nam se tako javio Fuad Jukić zvani Batata, vlasnik velike diskoteke “Matrix” u Trnovcima između Gračanice i Gradačca koja prima više od 2.000 posjetitelja i rekao molim vas možete li napisati poruku za pjevače. Obuzdajte se malo! Tako je glasila njegova poruka koju nam je i pojasnio. Kaže traže pjevači ekstremne cifre, a ne dovedu ni 300 duša u njegov objekat.
– Ma bilo je i manje. Neki su čak na ulaz išli pa nemaju dobru posjetu, a onda traže od mene da im dam neku nadoknadu. Ko biva ja sam kriv što oni nisu popularni. To je više sramota – kazao nam je Batata nastavljajući kako se već devet objekata u njegovom bližem krugu zatvorilo, jednostavno zato što ne mogu da rade s muzikom. Tačnije ne mogu da izađu na kraj s muzikom. Istina, ima i onih koji su mi napunili objekat, onako “ful-fulova”, poput Šemse, Hakale, Mileta, Zehre Bajraktarević… ispričao je gazda “Matrixa”, čovjek za koga svi tvrde da je prepošten, da će radije da gubi negoli da nekoga “zakine”.
– Ja cifru koju sam dogovrio sa pjevačem ispoštujem bez obzira da li sam na gubitku, ali ne želim stalno da budem u gubitku. Kažu da je jedan najsvjetlijih primjera Viki Miljković, zapravo njen suprug Taške koji je jedne prilike rekao da je ovo fabrika gdje radimo i treba da je podržavamo da bismo opet došli da radimo, a ne da je zatvaramo. Nema onda koristi niko od nje. Slična izjava i ponašanje u ovim teškim vremenima je i kod Sinana Sakića koji ima obzira.
Ni menadžeri nisu baš pošteđeni pjevačke halapljivosti. Neki čim upoznaju gazdu traže broj telefona da ubuduće ne bi išli preko menadžera što će reći da ne bi od štruce hljeba nekome dali krišku. Hoće samo sebi. Na stranu što menadžeri ugovaraju, nose plakate, zivkaju, bore se reklamiraju, a dobiju mrvice no od nekih ni to.
– Daj ti njima pare, a to što će uništiti gazdu to ih se ne tiče. To što zeznu i menadžera ni to ih se ne tiče. Nedavno sam imao neprijatno iznenađenje sa Rizom Hamidovićem. Pogodili smo 8. mart kod Harija koji je obećao unaprijed platiti i to nije uradio. Prenio sam to Rizi, a on je mimo mene otišao na tu tezgu, mada je dogovor bio drugačiji. Veli pozvao ga načelnik. A ja propustio bezbroj tezgi sa drugim pjevačima. Rizo otišao sam, odradio a nije se udostojio da mi bar to javi. A često čujem kako pjevač kaže napunio objekat, razvalio i tako slične termine, a ono jedva 35 ljudi da su doveli. Svjedokom sam nedavno da u pet objekata nije se moglo skupiti 100 ljudi. E baš razvaljuju. Njihova gramzivost ih je dotle dovela – rekao nam je menadžer Apko Vesnić, a mi kažemo da se baš u posljednje vrijeme prekomjerno radi na reklamiranju i publicitetu pjevača iz regiona u našoj zemlji. A tamo u regionu bukvalno ne znaju ni za jednog našeg pjevača koji je ukročio na estradu iza devedesete. Ne znaju i ne žele da znaju.
A ovi što dolaze u Bosnu zgrću ono što naši pjevači ne mogu ni zamisliti. I niko se ne žali. A kada ih upitate zašto tolike cifre traže za dva-tri sata pjevanja možda i manje, kažu nisu našli glas na putu. Ako se nastavi crpiti i taj mučenički dinar možda se ponovo desi još neki Adil. Ko zna od koga. Daj bože da se nešto slično i ne desi, no zasigurno bi naši elekrotnski mediji trebali da povedu računa o mjeri reklamiranja pjevača iz regiona i veličanje njihovi imena i “kalupne” pjesme pa da na koncu ne dobije epilog crne top teme.
