Na stranicama vašeg omiljenog lista u prošlom broju “družili” smo se sa temom koja i nije baš bliska životima vas čitatelja. Pjevači su ono što vas posebno zanima i detalji vezani za njih koji ima napretek.
I u tom razmišljanju sjetih se početaka ovoga vijeka, pjesme “Čiki, čiki” koja je u to vrijeme odjekivala kafanama, pa te korpulentne, robusne Stoje koja je tada izazvala pometnju.
Ludilo se za njom, čak su i rokeri o njoj pričali. Kamiondžije obljepljivali unutrašnjost svojih vozila njenim fotografijama isto kao i majstori po svojim radionicama. Odjednom je primljena među popularne i zauzimala vrhove top ljestvica. A samo malo prije, 1996. godine u beogradskom restoranu “Pod lipom” gdje se okuplja novinski i estradni svijet sjedila je mala kovrdžava djevojka koja je među rajom ćutala i “kupila trepavice”. Trebala se tada udati za pjevača Madeta koji je bitisao u Francuskoj. I ne udade se, mlada nije došla.
A onda su došla već pomenuta doba kada je živjela sa Darkom, s kojim se u vrhu popularnosti razišla. Tada dolazi još jedan hit “Samo”. Domalo sam je zatekla u kancelarijskim prostorima “Granda” onako u kućnoj varijanti, sa papučama na nogama došla da vodi Šemsu Suljaković, s kojom sam se tu našla, kod sebe kući. Pričala je o djetinjstvu i to da je kod bake odrasla na grahu i piti. Ali bukvalno! Na Šemsinim pjesmama je gradila karijeru, oponašala je. Tada je željela snimiti duet s njom. Ostalo je sve da visi u zraku i do tog dueta nikada nije došlo.
A potom uz nevjerovatan publicitet poželjela je da “pospremi” vanjštinu. Uradila je korekcije, hirurške zahvate, promijenila stil u svojim pjesmama. A skupa s tim njena popularnost počela je da pada jer to više nije bila ona. No, ona je, čini mi se, rođena da bude pjevačica. Držao je taj radni elan, nije je popustio! Spoznala je svoje greške, vratila se svom starom stilu i imidžu i posljednjih godina ponovo postala ona stara Stoja. Nedavno u blic razgovoru s njom bez trunke kompleksa je počela da hvali pjevačicu na čijim pjesmama je “pekla zanat” i zarađivala za hljeb.
Trebalo je biti svjedokom tih dirljivih potvrda velike i duboke ljubavi prema Šemsi, i u tom momentu se sjetih još nekih pjevačica mlađe generacije koje su na svojim počecima isto govorile kao Stoja – uzor mi je Šemsa Suljaković, a onda počele da daju neke druge primjere svojih uzora.
A svaki put sam bila tu i tačno znam da je, recimo, Seka Aleksić na svom prvom “Grand” nastupu rekla ko joj je uzor, da bi za kratko vrijeme promijenila mišljenje i izjavila, opet javno, kako je učila na pjesmama Vesne Zmijanac i kako joj je ona uzor. Ali, ništa čudno kada su estradni predstavnici u pitanju. U početku budu iskreni, krenu srcem, a onda se “ogrnu” marifetlucima. I tako idu dalje.
Da se vratim opet Stoji, ženi koja na svom nastupu uzrokuje najveći domet kafanskog raspamećivanja i uzavrele atmosfere, koja je po meni jedna od najprirodnijih narodskijih pjevačica. Rijetko kada šta “gura pod tepih” ili uvija u foliju. Vrlo je direktna i takve osobe su mi drage. Takva osoba, zapravo, oslikava klasični primjer dostojanstvenog umjetnika, a s druge strane vedrog duha, snažne mirnoće i dostojanstva. I sve to stoji no poznavajući estradnjake u dušu nameće mi se misao da je sve to borba za “plivanjem” kako se ne bi vratila grahu i piti.
