Zdravko Čolić kaže da je po prirodi izuzetno emotivna osoba, te da bi učinio sve kako bi pomogao prijatelju u nevolji.
– Za Montena bih dao i desnu ruku. Ovo što mu se događa doživljavam izuzetno emotivno. Žao mi je što je moj veliki prijatelj u velikim zdravstvenim problemima. On zna da sam za njega uvijek na raspolaganju i da me može pozvati u bilo koje doba dana i noći i tražiti pomoć. Pazim na prijatelje i takav sam bio i prije zasnivanja porodice, a sada kako imam djecu još više osjećam bol sebi dragih ljudi. To je vjerovatno moje najveće bogatstvo – priča Čolić.
