Lepa Lukić je od malih nogu pošto-poto željela da bude pjevačica. Međutim, kraljicu narodne muzike u tome je sputavao rođeni brat, koji ju je čak i maltretirao zbog toga što želi da se bavi muzikom.
– Rođena sam u malom mjestu u kojem je bilo sramota da žensko dijete bude pjevačica, a ja sam još u djetinjstvu pjevala kao slavuj. Kad zapjevam u kući, ljudi su mislili da se čuje neka ptica. Toliko sam lijepo i tačno pjevala da su komšije dolazile do tarabe da me slušaju. Meni i mojoj majci to bude milo, pa sam odlučila da idem na audicije da okušam svoju sreću – priča Lepa.
Ona otkriva da je njen brat poludio kad je saznao da želi da bude pjevačica.
– Ja odem na takmičenje, a on poludi. Dođem kući, a on uzme prut ili kaiš, pa po meni. Dobijala sam batine, ronila krokodilske suze, ali od svog sna nisam odustajala. Kad on ode negdje, ja se iskradem i pobjegnem na audiciju, a majka ko majka, pokriva me, pa laže da sam otišla kod neke prijateljice. Međutim, meni se to osladilo, pa po nekoliko dana nisam dolazila kući. A kad se vratim, brat ubije boga u meni – kaže Lepa.
Na miru je počela da radi tek kad je on otišao u vojsku.
– E, tad mi je laknulo. On je otišao da služi vojni rok, a ja lijepo na audicije. Sjećam se da sam pobijedila na jednom takmičenju u Mataruškoj banji. I tamo su mi ponudili pjesmu „Od izvora dva putića“, koja je postala hit, i tako je nastala Lepa Lukić. Majka je bila ponosna. I njen san se ostvario. Nažalost, oca nisam zapamtila, ali možda bi i on bio protiv pjevanja. To je sve prošlo, ja sam ostvarila ono što sam oduvijek željela, a ostale su samo uspomene – zaključuje Lepa.
(Express/Kurir)
