Sve je više onih koji su rođeni nakon što su gramofonske ploče već iščeznule sa polica trgovina, a koji prave lične kolekcije. Prema riječima kolekcionara Damira Latića, predsjednika Udruženja građana “Monologa” Vinil, nekima će ovakav interes za “zaboravljenu tehnologiju” možda zvučati čudno, ali riječ je o svjetskom trendu koji nije zaobišao ni našu zemlju.
– Ima nešto romantično u tome. Nema te visokokvalitetne MP3 ili savršenog FLAC formata koji može zamijeniti krckanje vinila na gramofonu ili onaj zvuk kad spustite iglu na ploču. Dizajn naslovnice svakog albuma neusporedivo bolje izgleda u formatu za ploče nego na onome za CD – rekao je Latić.
Ploče koje se mogu kupiti su iz sedamdesetih godina, kada su se i počele prodavati u bivšoj državi. U okolnim zemljama trenutno izlaze i nova izdanja.
Udruženje “Monologa” Vinil bavi se vraćanjem pop kulture na naše tržište. Kako naglašava Latić, veliki broj mladih donosi ploče svojih roditelja, mjenjajući ih za neka druga izdanja.
– Ploče se mogu kupiti po 5 KM, ima ih od ex-YU scene, zatim Prislija, Dina Martina, “Beatlesa”, Igija Popa… Organiziramo i druženja na kojima učimo mlađe generacije o muzičkim pravcima. Do gramofona je već malo teže doći i najjeftiniji košta 150 KM, ali je prava sreća imati ga – kazao je Latić.