Kad pomenemo estradno ime Sejo Pitić u trenu nas sve asocira na “Plavu ženu”, pjesmu koja je evergrin koju je “iznjedrio” Ilidžanski festival 80. godine. Niko nije ni slutio da će upravo ta pjesme postati toliki hit da je te, i nekoliko narednih godina, prodavana u vrtoglavim tiražima. Znamo samo da je prvi tiraž od 700.000 bukvalno planuo.
No, oni koji malo bolje poznaju njegov rad reći će i ovo da Sejo Pitić važi za čovjeka iz muzike koji ima najširu lepezu svog repertoara. Čovjek je bukvalno “enciklopedija” pjesama počev od sevdalinke, pa svih evergrina izvornih numera od Triglava do Đevđelije. Čak i razne žanrove ima u svom repertoaru, odnosno zna sve to da pjeva uz gitaru. Jedne godine u Beogradu je pjevao 24 sata bez prestanka, a ni jednom nije ponovio istu pjesmu.
Pa se poslije ovih asocijacija na njegovo muzičko i pjevačko znanje i kvalitet koji posjeduje, pitamo zašto se vrlo rijetko takav pjevač oglašava u medijima. Ako će neko pomenuti njegove godine starosti one nisu ništa brojnije od nekih pjevača koji se bjesomučno vrte po muzičkim emisijama, a puno su stariji od njega. Mi znamo razlog a to je da Sejo nikada u svojoj karijeri nije bio nametljiv i laktaroš jer da je bio takav s “Plavom ženom” bi zaradio milione. A svi oni koji ga znaju reći će od tih miliona nema ništa.
