Povodom dodjele glumačkog priznanja, nagrade “Dobričin prsten” za životno djelo, sinoć je u Dvorani Kulturnog centra Beograda otvorena izložba fotografija posvećena filmskom opusu Milene Dravić i predstavljena monografija o čuvenoj glumici autorke Tatjane Nježić.
Čuvena glumica znala je još od malena da će umjetnost biti njena buduća profesija. Već sa četiri godine počela je da pohađa španske igre, a potom balet i glumu. Kasnije je jednom čak izjavila i da ne zna da li je spremna da nastavi da se bavi glumom, ali je ipak je donijela drugačiju odluku i ostvarila izuzetnu karijeru.
“Bila sam nesigurna, kad si mlad ne znaš tačno šta hoćeš, šta nećeš. Ta nesigurnost je proizvela takvu moju izjavu. Kada sam dobila “Zlatu arenu” u Puli, to je bio šok za mene. Do dana današnjeg sam ostala najmlađi dobitnik Pulske arene. Poslije su brzo dolazili drugi filmovi. Bili su to dobri poslovi sa sjajnim glumačkim ekipama i velikim rediteljima”, ispričala je
Da je njeno ime sinonim za kvalitet i da su to prepoznale i strane filmadžije, govori u prilog i nagrada u Kanu koju je osvojila za upečatljivu ulogu usamljene žene u palanačkoj sredini u filmu “Poseban tretman” (1980), reditelja Gorana Paskaljevića.
Prisjetila se tih dana i rekla da nagradu uopšte nije očekivala.
“Ni slučajno. Tamo sam jurcala šta ću kome da kupim za poklon. I dok sam razgledala grad, pokazali su mi i kockarnicu. Tada sam je prvi put vidjela u životu, čak sam i malo zaigrala i dobila. Inače, nisam sklona kocki, ali to je bilo zanimljivo vidjeti u to vrijeme”, rekla je Milena, uz osmijeh.
Ispričala je i da u Kanu nije imala osjećaj da može da dobije nagradu.
“Odjednom me neko zove i kaže: “Milena, dođi, dobila si nagradu. Hitno dođi u hotel”. Nisam mogla da vjerujem. Imala sam porodičnu tragediju prije polaska i dosta vremena sam tamo provodila sama. Kada su mi rekli za nagradu, ja kažem: ajde, dobro. Ono što sam unaprijed uradila bilo je to da sam zamolila čuvenog kretora Aleksandra Joksimovića da mi kreira haljinu i on je to božanstveno uradio, od svile. Svi su gledali haljinu. Kada se završila ceremonija, prišlo mi je nekoliko dama i pitale su za nju. Dale su mi adresu da im šaljem po 30, 40 metara, što sam i radila kada sam došla u Beograd”, kaže Milena Dravić, prenosi Blic.
Iako su se nizale uloga za ulogom, Milena je primijetila da su honorari u tadašnje vrijeme bili niski.
“Mi smo radili za bijedan novac. To su bili grozni ugovori, ali ništa nismo mogli da uradimo”, istakla je ona. Ona kaže i da kod glumaca postoji sujeta.
“Radi i kod drugih ljudi sujeta. Uvijek sam se tako postavila da moj partner nema nikakvog zazora od mene, da ću ja da uradim nešto nepredvidivo. Saradnja sa tim svim velikim glumcima je bila odlična. Nisam imala problema. Možda jednom ili dva puta, ali to nije bilo važno”, naglasila je ona.
Holivudska zvijezda Brad Pitt na početku karijere 1988. glumio je u filmu “Tamna strana sunca”, reditelja Božidara Nikolića, u kom je igrala i Milena.
“Igrala sam Bradovu majku. On je bio strašno uplašen jer mu je to bio prvi film. Kako je Boža Nikolić na tolikoj audiciji za tu ulogu baš izabrao Brad Pitta, pitam li se… Ja sam imala nekoliko scena, lijepo smo sarađivali. Taj film nešto baš nije značajno prošao, ali je on od tada mic po mic vrlo brzo posao istinska zvijezda. Eto moj sin Brad je uspio”, našalila se Milena.
