Supruga Branka Kockice napustila nas je prije tri godine nakon teške i kratke bolesti što je na glumca umnogome uticalo te je nakon ovog događaja riješio da se potpuno povuče iz javnosti i posveti se samo pozorištancetu “Puž”
Slobodanka Caca Aleksić rođena je 1941. godine u Beogradu. Počela je da režira u Zrenjaninskom pozorištu, a zatim u Ateljeu 212, u Narodnom pozorištu, Beogradskom dramskom pozorištu.
Zajedno sa glumcem, supruga Branka Kockice osnovala je Pozorište “Puž” čiji je bila prvi direktor sve do 2005. godine i u kome je radila do svoje smrti. Predstave za djecu koje je režirala imale su ogroman uspjeh o kojem svjedoče i brojne nagrade, istakli su u “Pužu”.
Branko Kockica često je govorio da mu je supruga bila najveća podrška, a nesretne okolnosti uticale su na glumca koji je uljepšavao djetinjstvo mnogim mališanima.
– Bez Cace nemam volje ni za čim, bavim se samo pozorištem. Ne dajem intervjue, iskreno, ne znam ni šta bih rekao – priznao je omiljeni dječiji junak koji je o njegovoj i Cacinoj ljubavi ovako govorio:
–Naš brak smo Caca i ja skuhali zajedno. Ono što je sasvim sigurno je da ne postoji bračni recept koji važi za sve ljude. Ne znam kako je Caca mene izdržala, ali znam kako sam ja izdržao nju. Kad sam bio jako mali, patio sam od dosade. Svima sam stalno govorio: “Meni je dosadno, meni je dosadno”. Dosada je, izgleda, jedino što i danas teško podnosim. Na moju sreću, sa Cacom nikada nije dosadno. To podrazumijeva svakodnevne rasprave i, naravno, svađe. Zbog njih smo izuzetno popularni u svakom društvu jer nastaje izvanredna zabava kad ona počne da mi zvoca, a ja predložim: “Hajde da se igramo napadanja supružnika”. Na njenu sreću, svaku svađu okrenem na zafrkanciju, Caca se zasmije i sve bude u redu. I tako, evo, više od pedeset godina. Računam i one godine prije braka, jer smo počeli da se zabavljamo tako što smo se prvo svađali. Ja se Cacinoj energiji kojom uništava dosadu toliko divim da sam u vrijeme kad sam kao mlad glumac izmišljao umjetničko ime, htio da se zovem Branislav Caca – ispričao je Branko Kockica jednom prilikom.
(Express/Espreso)
