Kažu da Sarajevo ne priznaje zvijezde, bilo one iz svijeta šou biznisa, bilo one sportske, ili bilo koje druge. Niko se, kao, u Sarajevu nije mogao osjećati „velikim“, ni Brega ni Čola, ni Merlin, a tako ni Pape Sušić, Švabo Osim, Hase Ferhatović. Svi oni morali su bili „u suri“ ili nisu moglo o(p)stati u gradu na Miljacki.
Vrhunski igrači
No, kad odu, onda odjednom postanu dobri, bitni, neophodni, bolji od mnogih koji dolaze sa strane i zauzimaju njihova mjesta. Najbolje se to vidi u fudbalu, u dva najveća bh. kluba – Željezničaru i Sarajevu.
Dok su na Koševu lutali pa za trenere postavljali Jarnija, Kodru, Ješića i ine stručnjake, rezultata nije bilo. Pomenuti treneri nekada su bili vrhunski igrači, ali ne baš i stručnjaci za kojima će se otimati u Evropi.
A kad su ekipu preuzeli Mehmed Janoš i pogotovo Husref Musemić, djeca Koševa, sve je krenulo na bolje.
U Želji su, opet, znali angažovati Slovenca Miloša Kostića, čiji CV možda i nije tako loš, no on se nikako nije mogao snaći na Grbavici. Završilo je tako da je dobio otkaz što je toliko teško prihvatio da je u alkoholiziranom stanju došao na trening i pokušao se fizički obračunati sa nekim od igrača jer su ga, navodno, izdali.
Slavko Petrović je bio još jedan „stručnak sa strane“ za kojeg se mora reći da jednostavno nije trener za Želju. Priču je, svakako imao, ali je ekipa pod njegovim vodstvom igrala očajno, iako i takva u očajnom prvenstvu, zamalo nije osvojila titulu.
I onda se neko sjetio Admira Adžema. Još jedno Željino dijete, kao što je to bio i Milomir Odović i Edis Mulalić, svim srcem ali i znanjem i iskustvom prihvatio se nezahvalne pozicije šefa stručnog štaba. U startu od mnogih osporavan, jer je već jednom bio na toj poziciji, vrlo strpljivo je radio i uspio dovesti Želju na vrh tabele.
Budimo realni
Dakle, još jednom se pokazalo da je varijanta „kupujmo domaće“ dobitna i, budimo realni, u današnjim okolnostima jedina moguća ako se želi da ekipa i klub u cjelini funkcioniše normalno.
A normalno znači borba za titulu, obavezan izlazak na evropsku scenu svake sezone i, naravno, oslonac na mlade, domaće snage u nepresušnom vrelu naših talenata.
Veliki kritičar neargumentovanog dovođenja trenera i igrača iz inostranstva u bh. klubove je leganda FK Sarajeva Mirsad Fazlagić. Jednostavno, tvrdi, za to nema nikakvog opravdanja.
–Pa pogledajte samo izjave igrača koji godinama, kao većisluženi, iz Srbije dolaze u Sarajevo ili Željezničar. Pa svi oni odreda govore kako su prezadovoljni jer su na Koševu ili Grbavici, a kada odlaze u pravilu navode kako idu sa velikom tugom. Pa naravno, jer nisu mogli ni sanjati da će jednog dana igrati u Sarajevu ili Željezničaru, ali eto, snovi se ostvaruju. Dok naša djeca odlaze… – kaže Fazlagić.