Ljude “guštere”, odnosno reptilijansku vrstu, reptilijance ili drakonijance, ponajviše je popularizirao i u središte javnosti doveo britanski teoretičar zavjera David Icke.
Naime, on tvrdi da su ova bića sposobna mijenjati oblik te da imaju “moć” kako da kontroliraju naš svijet i to nan način da uzimaju ljudski oblik i političke moći da manipuliraju našim društvom.
Postoje dvije teorije koje objašnjavaju ko su u stvari ova bića i koji je njihov krajnji cilj. Jedna od teorija je da su raptili ustvari vanzemaljci, dok druga da su sami potomci đavola. Ma ko oni bili cilj je jedinstven porobljavanje ljudske vrste i potpuna kontrola. Iako postoje mnogobrojni dokazi na ovu temu, predstavljene teorije a ni dokazi nikada nisu do kraja razriješeni. Icke tvrdi da su mnoge svjetske vođe ljudi reptili ili da su pod njihovom kontrolom.
Misteriozna rasa
Od samog nastanka svijeta kojeg poznajemo ljudska rasa bilježi svoju historiju, te od davnina postoje i legende o zmiji. Mnogi mitovi govore o misterioznoj rasi gmazolikih bića koja su došla odozgo i sudjelovala u stvaranju tj. produženju ljudske rase. Prema teorijama oni su nas navodno upoznali sa znanošću i magijom, nametnuli nam društveni poredak, križali se s nama te su nadgledali naš razvoj.
Zanimljiva činjenica jeste da su su ih mnogi drevni narodi smatrali svojim božanstvima. “Zmijolika bića” obožavana su i mnogi su strahovali pred njima u i to u drevnom Sumeru, Babilonu, Indiji, Kini, Japanu, Meksiku, Središnjoj Americi… Čak i danas zmaj ili zmija označava božansko porijeklo i kraljevski status u mnogim azijskim državama, dok na Zapadu, zmija često predstavlja simbol znanja i mudrosti. Dvije zmije omotane jedna oko druge i štapa (simbol i za drvo znanja u drevnim mitovima), poznate i pod nazivom kaducej ili Hermesov štap, i danas su, naročito u Sjevernoj Americi, simbol medicine.
Često smo bili svjedoci da se u novije vrijeme među ufolozima se često spominju bliski susreti sa stvorenjima koja imaju naglašene karakteristike gmazova – zmijolika bića koja imaju zakrivljene kandže nalik na ruke, ogromne zlatne oči uskih okomitih zjenica i zelenkasto sive kože nalik krljušti.
Približno su naše visine, a na rukama imaju samo četiri prsta. Istraživači nepoznatog nazivaju ih reptilijancima, a u kategorizaciji vanzemaljaca pored sivih, oni bi bili (mali) zeleni.
Naime, tokom razgovora s mnogima koji smatraju da su bili “žrtve otmice” Osim ovih zmijolikih bića, postoje i hibridi, okarakterisani kao mješanci ljudi i vanzemaljaca.
Ono što je bitno pomenuti istraživači su zaključili kako su reptilijanci iznimno zainteresirani za reprodukciju ljudi. Navodno otete žene svjedoče kako su bile u prostorijama sa stotinama inkubatora u kojima su bile bebe, ili u sobama s mnoštvom hibridne djece različite dobi.
Žrtve otmica i Čuvari
Žrtve tzv. otmica tvrde da su im se otmičari predstavljali kao Čuvari, odnosno neko ko nadgleda ljudsku vrstu. Postoje mnoga svjedočanstva onih koji tvrde da su ih reptilijanci upozoravali na predstojeću katastrofu na Zemlji.
Reference na Čuvare, dobre i loše anđele te hibridne bebe mogu se pronaći u mnogim drevnim spisima uključujući Stari zavjet, ali i u apokrifnim spisima među kojima je i Knjiga proroka Henoka. Prorok Henok spominje se u Knjizi postanka kao Kainov sin i otac Metuzalemov, a vjeruje se da je on bio jedan od pretpotopnih patrijarha koji su zajedno s Noom “hodali s Bogom”. Henok je bio prvi među djecom ljudskom rođenom na Zemlji koji je naučio znanost i mudrost od anđela.
U jednom spisu, Knjizi Čuvara, spoznajemo da su Čuvari ustvri anđeli, i da ih ima zlih i dobrih. Spustili su se na Zemlju da nauče ljude i donesu im pravdu i jednakost. No, zli anđeli naučili su ih zlim i grešnim znanjima. U želji da dominiraju ljudskim rodom seksualno su općili sa ženama.
Zato su ostali bez milosti Božje nakon što je Henok putovao u nebo da svjedoči o njihovim grijesima. Kazna za njihove grijehe bilo je uništenje čovječanstva (svih osim Noe i njegove obitelji), uključujući i hibridnu rasu potomaka Čuvara i ljudi u velikom potopu.
Zli Čuvari bačeni su u bezdan gdje su zatvoreni i pod nadzorom arhanđela.
Međutim, ova priča je mnogo slična i sa islamskim vjerovanjem, sa malim odstupanjima jer su po islamu reptilijanci označeni su kao džinni te postoje dobri i loši.
Zapanjujuća činjenica jeste da priče o takvim stvorenjima ne nalaze se samo u drevnim biblijskim tekstovima, zapažaju se i u najstarijim ljudskim zapisima – u Sumeru (što znači ‘Zemlja čuvara’), Babilonu ( znači ‘Božja kapija’) i drugim civilizacijama drevne Mezopotamije, među hiljadama pronađenih zapisa klinastim pismom na glinenim pločicama starim više od 5000 godina spominje se vanzemaljska rasa.
Jedna od pronađenih pločica priča priču o bogu Anu, vrhovnom božanstvu vanzemaljske rase zvane Anunaki i o njegovim sinovima Enkiju i Enlilu. Iz ilustracija uz tekst vidi se da su neki od tih bogova, uključujući Enkija, nalikovali reptilijancima. Prema dostupnim informacijama Enki je prvim ljudima dao plod s drveta znanja, a kasnije je spasio ljudski rod upozorivši jednog pravednika na veliki potop. Ta priča slična je priči iz Starog zavjeta, pa je teško ne zaključiti da su njegovi autori posuđivali iz te legende.
Prema sumerskoj priči, Enki je dobio zadatak da stvori radnu snagu koja će pomoći Anunakiju u potrazi za rudnim bogatstvima Zemlje. On to čini u nizu pokušaja i pogrešaka producirajući usput niz neobičnih stvorenja. Legenda sugerira da je Enki posjedovao visokonaprednu tehnologiju koja uključuje mogućnost genske manipulacije koju ni današnja populacija ne razumije.
Naime, on je koristeći tajanstveni proces napravio tvar nalik glini, mogao je na nju “urezati lica bogova”, što sugerira da je Enki koristio Anunakijeve gene da stvori hibridnu vrstu. Postoji legenda koja kaže da postoji mogućnost da su rani ljudi možda nalikovali reptilima.
U Bibliji govori se o hibridnoj rasi divova, koji su potomci anđela i ljudi. Bog je zbog njih poslao kišu na zemlju i stvorio veliki potop.
Ljudski mozak sadrži reptilski gen
U knjizi ‘Rajski zmajevi’ astronom Carl Sagan kaže o reptilskom porijeklu ljudi i o tajanstvenom skoku u evoluciji mozga. Iako darvinisti tvrde da je u evolucijskom razvoju od gmazova do sisavaca trebalo proći 200 miliona godina, a od sisavaca do ljudi još pet do 10 miliona, Sagan tvrdi da fosilni ostaci pokazuju da to nije tako.
Smatra da su sisari, naročito ljudi, evoluirali vrlo brzo. Dokaz za to vidi u kamenom oruđu koje se ne pojavljuje postupno, što bi bilo logično, nego odjednom i to u golemim količinama.
On nastavlja dekodirati drevnu zagonetku pronalazeći sličnosti između ljudskog i mozga gmaza. Naglašava da u srži ljudskog mozga leži trag naše reptilske prošlosti. Taj dio mozga, poznat kao R-complex (reptilski kompleks), navodno je dio mozga koji vrši ‘dinosaurske’ funkcije – između ostalog agresivno ponašanje, teritorijalizam, ritual, i uspostava socijalne hijerarhije.
Srednji sloj mozga naziva se limbični sustav i odgovoran je za osjećaj ljubavi, empatiju i sentimentalnost – karakteristike za koje se smatra da ih imaju isključivo sisari. Najveći dio ljudskog mozga – neokorteks je vanjski sloj, a vjeruje se da je odgovoran za razmišljanje i promišljanje te je mjesto na kojem spoznajemo razliku između dobra i zla.
Zmija – biće koje je pisutno u svim mitovima
Drevni mitovi od postanka svijeta govore o znanju dobra i zla koje je prvim ljudima dala zmija i uzrokovala da Adam i Eva budu protjerani iz rajskog vrta i budu u nemilosti svojega stvoritelja.
U još jednom drevnom tekstu, židovskom dokumentu zvanom Hagada, postaje jasno da zmija nije bila uobičajena životinja. Piše da se isticala među zvijerima. Kao čovjek, hodala je na dvije noge, a u visini je dosezala devu. Zbog superiornih mentalnih osobina postala je nevjernik. Kao kaznu što je zavela Evu Bog je zmiju učinio kraljem životinja i natjerao je da gmiže na svojem trbuhu, a oduzeta joj je moć govora.
Ovi tragovi iz daleke prošlosti daju barem neku potporu ideji današnjih ufologa i teoretičara zavjera koji vjeruju da su ljudi reptili čuvari čovječanstva ili pak njegovi tamničari. Bilo ovo istina ili ne, jasno je da su teoretičari zavjera i ufolozi odlični poznavatelji drevne i dan danas aktualne kompleksne i ustrajne zagonetke.
Bush i kraljica Elizabeta II. reptilijanci?
Jedan od najranijih slučajeva u kojem se spominju ljudi gušteri u 20. stoljeću zabilježen je u Americi Ashlandu u Nebraski, gdje je policajac Herbert Schirmer 1967. godine tvrdio da je odveden u svemirski brod u kojem su bila stvorenja nalik gmazovima. Na odorama na lijevoj strani prsa nosili su amblem s krilatom zmijom.
Teoretičar Icke tvrdi da su ljudi gušteri sposobni mijenjati oblik i kako dolaze iz sustava Alpha Draconis. Kriju se u podzemnim bazama i pokretačka su sila svjetske zavjere protiv čovječanstva. On smatra da su svjetski vođe povezani s tim reptilijancima, a među sumnjivcima su George W. Bush i kraljica Elizabeta II. te čitava njihova krvna linija.
Njegova teorija na meti je kritičara, komičari se često sprdaju s njom, ali činjenica je da Icke ima pristaša diljem svijeta. Predavanja je držao u 50 država, a nerijetko je na njima bilo i više od 6000 posjetitelja. Skeptici, osobito oni manje upućeni u teoriju, tvrde da je Icke teze ukrao iz nekoliko znanstveno-fantastičnih televizijskih serija iz ranih osamdesetih, a da je članak iz LA Timesa iz 1934. godine bio izvor takvih vjerovanja.
Ljudi gušteri
Stvarnost il mit?
Ljudi gušteri, kao što smo vidjeli, čest su motiv mitologije i folklora, znanstvene fantastike, teorija zavjera, ufologije i kriptozoologije. U mitologijama se, među ostalim, spominju:
– Grčki bog hladnog sjevernog vjetra Boreas opisuje se kao krilati čovjek s tijelom zmije umjesto nogu,
– Kekrops, mitski prvi atenski kralj bio je pola čovjek pola zmija,
– Kraljevi zmajevi česti su u kineskoj mitologiji, nekad ih opisuju kao ljude guštere,
– Fu Xi, zmijoliki lik iz kineske mitologije,
– Glikon, zmijsko božanstvo s ljudskom glavom,
– Ningizida, gospodar drva života, spominje se u Epu u Gilgamešu, a povezuju ga sa sazviježđem vodene zmije Hidrom,
– Shenlong je kineski zmajoliki bog groma s ljudskom glavom i tijelom zmaja,
– Sobek je drevno egipatsko božanstvo s glavom krokodila,
– Tlaloc je aztečki bog opisan kao čovjek sa zmijskim zubima,
– Tifon je u grčkoj mitologiji bio je golemo čudovište sa stotinjak zmijolikih repova s tamnim, treperećim jezicima,
– Moura se u portugalskom i galskom folkloru spominje kao polu žena, polu zmija,
– Neki džinni (zlodusi) u islamskoj mitologiji opisani su kao stvorenja sposobna mijenjati oblik iz ljudskog u zmijski,
– Nage su u hinduističkoj mitologiji reptilijanska bića koja žive u podzemlju i povremeno su u kontaktu s ljudima,
– Guja, lik iz Biblije, često se prikazuje s ljudskim nogama, a ponekad se poistovjećuje sa Sotonom.
Kritičari Ickea i ostalih teoretičara mišljenja su da mitovi o reptilima služe kao dobar temelj zaradu i za prodaju knjiga naivnim, a da se autori teorija urote samo koriste uglavnom izmišljene i netačne podatke te nearheološku građu kako bi potvrdili svoje teze.
Među najvećim modernim proponentima teorija je koloplet autora poput Davida Ickea, Michaela Tsariona, Gregga Bradena i drugih ‘new age autora’ koji samo ‘dorade’ izmišljene teze Alice Bailey, Helene Petrovne Blavatsky iz 19. stoljeća i početka 20. stoljeća.
