U bekstejdžu je svakako bilo veselo, isto kao i na sceni Zetre u vrijeme održavanja finala showa ZMBT. Susreti su bili srdačni, našao se trenutak i za prepričavanje pojedinačnih događaja iz prošlih vremena.
Okretali su se brojevi, smijalo se, zvali su neke sudionike događaja o kojim su pričali. Naravno, nadmudrivali se, pametovali jedni drugima kao po običaju i sve što liči na estradu i ljude u njoj bilo je te noći, ali da ne bi bilo iznimka morao je neko nekoga i nasamariti.
Ovog puta žrtva je bio Enes Begović a čovjek koji mu je smjestio smicalicu je Haris Džinović. Naime, dok je Enes bio odsutan iz grupice kod šanka, a koju su činili Haris, Leo, Taške i Enes, Džinović je smislio kako da ga zezne. Uzeo je kovertu, napisao na nju pozamašnu cifru a pozamašnu svotu vlastitog novca stavio u kovertu, smjestio u džep i rekao: “započnite priču o noćašnjim honorarima” kojih, istini za volju, nije ni bilo jer su svi došli da podrže ovako značajan bh. muzički događaj.
Kada se Enes vratio ponovo u društvo Leo je rekao:
– Je li, Harise, jesi li ti uzeo honorar?
Na to je Haris rekao da jeste i da nije baš nešto zadovoljan. Enes je samo gledao od jednog do drugog, uključio se i Taške u priči o honoraru na šta je Begović sav izbezumljen raširio zjenice i pozvao Ahmeda Švrakića, pitajući ga gdje je njegov honorar.
Za to vrijeme Haris je izvadio kovertu i tobože brojio novac. Švrakić se samo nasmijao i rekao da se mane šale, te se s smiješkom na licu odmakao od društva. Enesu nije bilo ništa jasno, pa je pripomogao Harisu da broji novac a za to vrijeme dozivao Ahmeda. Svi su prasnuli u smijeh, na šta je Haris dodao:
– E sad mi reci da ne voliš pare najviše na svijetu!?
Enes je odmahnuo rukom i obećao da će i on njega prve prilike nasamariti.