Krajem devedestih i početkom novog stoljeća Marina Živković je sa pjesmama “Koža mi je tesna”, “Igraj nek je veselo”, “Iste oči isto sve”, “Lavica”, “Hajde mori dan, dva”… tačnije hitovima koji su u to vrijeme harali ne samo radio i TV stanicama, nego i svim ugostiteljskim objektima. A onda je naprosto nestala sa muzičke scene.
Po štampi su se povlačili kojekakvi naslovi i priče kako prestaje da pjeva jer joj ne da njen partner, jer kao taj neki Sandžaklija je previše ljubomoran, pa onda naslovi tipa da je njen zaručnik imao problema sa zakonom zbog nesavjesnog poslovanja u njegovoj autoprevoznoj firmi…
Naravno sve su to natpisi koji su se provlačili kroz srbijanski tisak a kod nas i dalje se vrtile njene pjesme i pjevale po kafanama. Marina se za to vrijeme pojavljivala na “Grandu” čak i na prvom “Grandovom” festivalu, na “Goldu” da bi se nedavno oglasila i iz jata “BN Musica”. Njenim riječima kazano ona je sve vrijeme tih “piskaranja” pjevala i aktivno se bavila estradnim djelovanjem, nije pretjerano snimala osim nekih singlova, što će reći da su sve bile dezinformacije jer je Marina ponovo zablistala svojim atraktivnim izgledom nažalost sa starim pjesmama. No, ni za tren ne sumnjamo da će pomenute pjesme ponovo osvojiti ukuse poklonika tog žanra.
