Omer Raković ili Omar Raković je izvanredan basista i lider grupe “Boja ruže” i pjevač sa nesvakidašnjom i interesantnom bojom glasa, kako kažu muzički stručnjaci. U svom muzičkom opusu ipak je najčešće nastupao iza leđa velikih zvijezda kakve su Dino Merlin, Tifa, Haris Džinović, Hari…
U tim situacijama pokazivao je sav svoj talenat, jer mu se rijetko pružala prilika da svoje interpretatorsko umijeće pokaže mada je realizovao audio nosač zvuka. Pjesme “Samo Bog zna”, “Zadnja noć”, “Generacija”, “Nakon svega” kao što album nosi naziv, nisu zaživjele u narodu. Omer kaže da je krivac diskografija koja mu nije ponudila medijsku potporu a da on kao muzičar ne može priuštiti plaćanje pozamašnih cifri koje traže elektronski mediji za reklamu. “Ne zovi me, ne traži me” pjesma koju je snimio u duetu sa Halidom Bešlićem često je puštana na lokalnim TV stanicama ali i to je bilo nedovoljno, priča Omer.
Nismo propustili da ga upitamo da li da ga oslavljavamo sa Omer ili Omar. Nasmijao se i rekao da mu je svejedno, da se odaziva na oba imena jer, kaže, to drugo dobio u studiju “Gris” u Štutgartu gdje i živi od jednog njemačkog muzičara koji nije znao izgovoriti Omer pa ga je prozvao Omar i tako je ostalo do dana današnjeg.
– Nisam ja od ljudi koji tako lake mijenja svoje ime. Isto kao što se ne odričem svoje muzike jer u muzici uvijek postoje alternative, ako ne uspiješ kao pjevač, uspjećeš kao muzičar naravno ako posjeduješ talenat i znanje o muzici – bio je kratak Omer.
