Muzika fascinantno djeluje na ljude. Uz muziku slavimo, uz muziku tugujemo, s muzikom bolujemo, muzikom prožimamo kompletne živote. To se posebno odnosi na ovaj dio tugovanja, kada mislimo da nema nade, kada nam se duša cijepa, kada smo ispunjeni besmislom i ništavilom.
U takvim trenucima tipični Balkanac okreće se onom oprobanom, dobro poznatom repertoaru patetičnih pjesama, plitkih poruka, bez umjetničke vrline, koje obavezno u njemu bude isključivo sirove, životinjske strasti. „Sve je postalo pepeo i dim, otkako si srećo otišla sa njim“, „Dajte vina hoću lom“, „Nisam preživeo to što si lepa“, „Vino na usnama, nek’ noćas znaju svi da si me opila“ samo su neki od stihova koji dočaravaju taj fenomen.
Konzumiranje takve umjetnosti (čitaj šunda), gotovo po pravilu, odvija se u ambijentu kafane, uz ogromne količline alkohola, poroka, delirijuma, samosažaljenja, kao i proklinjanja sudbine i drugih ljudi, ali nikad vlastitih postupaka.
Ipak da ni svi Balkanci nisu isti, da ne razmišljaju svi isto, da se ne ponašaju šablonski, pokazao nam je Zlatan Stipišić Gibonni. Njegovo stvaralaštvo prožeto je simbiozom raznih muzičkih pravaca. Pop, rok, džez, etno kod Gibonnija je spojeno u jedno, a sve to protkano je dalmatinskim melosom i leksikom. Ljubav je lajtmotiv njegovog opusa, koji se problematizuje svaki put na ličan i origialan način. Najčešće je u pitanju neuzvraćna, nesretna ljubav, sjetimo se pjesama „Cesarica“ koju je napisao za Olivera Dragojevića, “Judi, zviri i beštimje“ ili „Libar.“
Tim motivom poslužio se i u svojoj, sada već kultnoj, pjesmi „Činim pravu stvar“. U njoj on donosi ličnu ispovijest kojom se prihvata surova realnost. Ispovijedni stihovi donose stanje duha lirskog subjekta. Pjesma je lirska, iskrena ispovijest o sučeljavanju sa problemom neuzvraćene ljubavi. Sve to uklesano je u dalmatinski ambijent, koji je kod Gibonnija prisutan, maltene u svakom stihu.
Kada se zna da je na ovom albumu radio i Vlatko Stefanovski, ne čudi spoznaja da pjesma još uvijek budi osjećaj nadahnuća pri svakom slušanju. Premda ona slika sliku okončane veze, patnja i bol ne izbijaju iz nje, koliko optimizam i nada. Samo zbog te činjenice Gibonnija moramo prepoznati kao vanserijskog pjesnika i muzičkog genija. Jer ne ostane mnogo u čovjeku kada se život dijeli napola…
Piše: Ozren T.
