Rada, baka Milice Pavlović je nakon duge borbe izgubila životnu bitku. Milici je djed preminuo prije godinu i po dana, a pjevačica je preselila baku iz porodične kuće u Bunibrodu, u gerontološki centar u Beogradu.
Milica se oglasila na svom profilu potresnom porukom, kojom se oprostila od svoje bake.
– Evo, priznajem. Srce mi se raspada i krvari. Krvari, jer bih voljela da sam mogla još nešto da uradim. Nije do tebe, nije do mene. Nije do naše volje. Sebična sam, jer sam te željela za sebe, da budeš uvijek tu, da ti ljubim ruke i okice…Lako je onom ko te nije poznavao, ali ja sam imala privilegiju da mi baš ti budeš namijenjena u životu. Ti, osoba koja je imala najčistiju dušu koja je hodala ovom planetom Ko je najljepša baba? Moja Rada. Posvetila si svoj život drugima. Iako si odrasla kao sluga u bogataškoj kući u selu, živeći za parče hljeba i krov nad glavom, to je od tebe samo izvuklo najbolje. Ko je bio najbolja supruga, majka i baka? Moja Rada. Neki su se ogriješili o tebe, cijelo selo zna i ko, a ti si im palila svijeću za zdravlje. Sa tvojih usana se uvijek čula samo lijepa reč o svakome, pjesma i nikada u životu nisam čula da moja Rada kaže “Ne mogu i neću”. Ljepotice moja, ja isto hoću i idem dalje, ne brini, ali sve me boli Boli me srce koje kao da mi igra u grlu i peku me suze koje brišem. Ali, ne brini, nastaviću da beležim nove pobjede, jer mene je podigla, vaspitala i život svoj posvetila tome da ja budem dobar čovjek i da volim ljude RADA PAVLOVIĆ IZ GORNJEG BUNIBRODA (kako si samo to do posljednjeg dana ponosno izgovarala). Nisi mi dala da se naljutim ni na koga, učila me da se svakome javim prva, kažem “Dobar dan” i da starijem kad se vraćam iz osnovne škole pješaka uzmem kese iz ruku i odnesem ih do njegove kuće… Nikada neću zaboraviti kako sam te zvala sa posljednjeg časa u srednjoj školi da mi spremiš večeru, a moja Rada me spremna čeka na vratima da me poljubi i da me gleda i sluša dok jedem sve što njene čarobne ruke napraveKad su me ostavili u vašem naručju sa svega par mjeseci, mene je Bog pogledao. Haljinice si mi birala da tvoja unuka bude najlejpša. Umjela si i po tri puta dnevno da me presvučeš, a sjećam se i priče na sistematskom kako glavni ljekar izađe i kaže svim drugim majkama (a ti si bila moja), da bi trebalo da ih bude sramota kako ne neguju djecu kao “ova” baka. A tebi srce puno, jer je tvoja Milica… Mi smo tim ljepotice moja, tim koji pobjeđuje. Malo me je samo Dude (moj deda,tvoj Vladimir) zeznuo jer te je pozvao u svoje naručje.Sigurno si i njemu nedostajala, tako divna. Srce bih ti dala i dušu, da mogu… Al ne mogu… Nažalost, neko drugi je pisao pravila igre… Živjećeš u meni, kroz mene, moj život i zauvijek ćeš biti ponosna na mene… Zlato moje, volim te do neba i preko toga Zagrli mi dedu, a ja ću biti vaše najbolje ogledalo. Jer mi smo tim. I ne, neću stati. Nastaviću onako kako biste ti i deda željeli i zahtjevali od mene, da nastavim da se borim. Da nastavim da ostvarujem sve ono što ste vi željeli za mene, a ja vam obećala da će tako biti. Nastaviću i zbog sebe, jer znam da kada bih sada stala, da više ne bih imala snage da ponovo krenem sve ispočetka. Jer, vi ste mi bili sve na svijetu. I nije lako kad ostaneš bez svega. Izdržaće vaša Milica. Vi ste je stvorili. I neće vas izdati. Nikada. Volim te Rado moja. Najviše. Tvoja Milica– napisala je.
(Express/ Kurir)
