Mada više nije tako čest gost Mostara koliko bi volio da jeste Željko, Samardžić ipak svakodnevno luta hodnicima sjećanja i rovi po prošlosti o kojoj uvijek priča kao o nečem što je uzvišeno.
Balinovac, Rondo, Musala, Tekija, Luke, Bulevar, Kantarevac, Cernica, Bijeli brijeg, Neretva, smjenjuju se u Željkinom sjećanju. Neizbježan dekor prošlosti su naravno i hoteli “Neretva”, “Bristol” i “Mostar”, u kojima je danas popularni pjevač i počeo karijeru.
– U tim hotelima svirali su orkestri i često sam maštao da postanem njihov član i da i ja zabavljam goste. Jedno jutro pjevušio sam nešto na Starom mostu, a slušao me i nestašna legenda Mostara Oma Batlak. Spremajući se da skoči u hladnu Neretvu prepun novca od turista koji su sa zebnjom čekali njegov let rekao mi je: “Mali, šta će ti škola, idi u privatnike. Kao pjevač ćeš brže i više zaraditi nego da si inžinjer mašinstva”.
– Nekoliko godina kasnije sam počeo pjevati, a legendarni Oma mi je bio redovan gost. Jednu noć pred fajront Oma mi je čekajući na “još jednu pa da idem kući”, ponovio ono što mi je rekao i dodao: “Mostar je mali za tebe, ti ćeš biti velika zvijezda, vjeruj mi”.
– Često se sjetim svojim početaka, a tu je “prorok” Oma možda i najsjajniji dragulj muzičke prošlosti. – kaže Samardžić.
