Gordana Lazarević važi za vedru osobu, ali saobraćajna nesreća koju je prije mjesec i po, kada je svojim automobilom oborila biciklistu, izbacila je iz kolosjeka.Iako je poslije udesa pomogla čovjeku, koji je, srećom, bio samo lakše povrijeđen, je otkrila da je taj događaj za nju bio veoma traumatičan.
-Željela sam samo da umrem. Gledaš čojveka, on je naleteo na mene. Srećom da sam 100 metara od kuće htjela samo da pređem ulicu, išla sam prvom brzinom. Kako ga nisam vidjela, ne znam, a on je u punoj brzini naletio, sve automobile sam vidjela, ali to je toliko strašno kada vidiš bicikl na jednoj strani, a čovjeka na drugoj, još krv iz glave. Jaoj, Bože… Srećom, njemu ništa nije bilo i odmah je pušten kući. Postali smo skoro i prijatelji– prisjeća se folk pjevačica nemilog događaja, koji je ostavio posljedice i na njeno zdravlje.
-Ne da sam plakala, nego sam se danima tresla kao prut. Nikada me neće napustiti taj osjećaj, proradila mi je štitna žlijezda i pritisak, i još novinari, koji na svaki sekund zovu…”, drhtavim glasom rekla je Lazarevićeva, koja je ipak uspjela da se izbori sa tom traumom.
-Ni tada nisam posegla za lijekovima za smirenje, jer ja sve moram da doživim i proživim. Imam mnogo prijateljica sa kojima se družim više decenija i sa kojima delim sve probleme. Iskukamo sve što treba i posavjetujemo se, jer sam ja veoma otvorena osoba. Niko od nas ne očekuje rešenje, a tu ti ni psihijatar ne pomaže, nego ti, kada osvjestiš deo koji te muči i koji ti je zakopan i kada ga kažeš više puta, sam nađeš rješenje-iskrena je Goca. Ona je, kaže, stalno pod stresom.
-Otkad svane, sve mi izaziva stres. Ako ništa drugo, onda je saobraćajna gužva. Kada sam bila mlada, nisam na svakodnevicu gledala kao na izvor stresa. Imala sam mnogo udesa, a sada vozim sporije, plašljivije. Plašim se svega što bi izazvalo stres-priznaje Gordana, za koju je joga najbolji lijek protiv stresa.
-Godinama sam na jogi, jer mi pomaže u balansu između duha i tijela. U horoskopu sam Ovan, a joga nije tipična za nas, koji smo hiperaktivni. Ali u životu koji nas melje, svjesno sam ušla u jogu. Da istežem mišiće, koji se sa godinama skraćuju. Kada se vratim sa treninga, bukvalno trčkaram od radosti, jer sam nešto dobro uradila za sebe. Kao i brzo pješačenje, nikada ne bih to radila na traci. Moram da liječim sebe, izletim napolje, pa ako je snijeg i zima, idem pored rijeke… Ne dokazujem šta sve mogu, ne spremam se za Olimpijadu, ali opet, joga se radi do granice bola. Imamo jogu nidru, tokom koje se 15 minuta samo radi meditacija, i ne mogu više da objašnjavam da nisam ni u kakvoj sekti, jer me ljudi stalno to pitaju-zaključuje pjevačica.
