Ljubu Aličića posljednjih mjeseci rijetko možemo vidjeti igdje osim na Grandovoj sceni. Još malo pa se može pomisliti da je i on u jatu Saše Popovića, a nije. Jednostavno, on je uvijek tu za čelnika Granda.
I ništa čudno, svak se bori na estradi onako kako najbolje zna i umije a koliko Ljuba zna nećemo komentarisati, odnosno koliko mu vrijede sva ta pojavljivanja jer u većini slučajeva i ne ostavlja baš neki upečatljiv dojam. Tako je poslije nedavnog gostovanja kod Ognjena Amidžića gdje je glavno mjesto dobila slava sveti Nikola, izazvao razne komentare kod ljudi sa estrade, a i običnih smrtnika odnosno njegovih poklonika.
Uveliko se pričalo kako je Ljuba slavu svoje supruge Željane slavio kao svoju vlastitu i ništa to ne bi bilo čudno da se veseli zajedno sa suprugom, nego se veselio u emisiji kao da je njegovo vlastito veselje pa možda i više. Pretjerao je kažu oni koji su gledali pomenutu emisiju, mada su mu već odavno njegovi poklonici zamjerili na pjesmama u čijim se tekstovima spominju crkve i krstovi.
Ništa neobično i ništa strašno čak i primjereno je onima čije je to obilježje, a njegovo sa sigurnošću nije. Ljuba i njegova familija slave Bajram. Da li je neki komentar više potreban osim onoga da među svim konfesijama svaki pjevač ima svoje poklonike te da je naš savjet da svaki umjetnik treba da vodi računa o prezentiranju svojih emocija u javnosti. Tako su do sada radili oni koji su još uvijek uspješni i najveći.
