Navršava se tri godine od tragične smrti Šabana Šaulića. Porodica, prijatelji i saradnici okupili su se u 11 sati na Novom groblju, u Aleji zaslužnih građana, gdje održan pomen istaknutom umetniku i jednom od najslavnijih pjevača u regionu. Šabanov prijatelj i saradnik Emir Habibović je evocirao uspomene na druženje s pokojnom zvijezdom.
–Mnogo intimnih stvari smo znali jedan o drugom, to nikada ne bih rekao. Imao sam privilegiju da uopšte budem pored njega. Dosta toga sam naučio, najprije kako da se ponašam s ljudima, dosta savjeta mi je dao o pjevanju. Mnogo sam griješio dok ga nisam upoznao. Uvijek, kada popije, zvao me telefonom, jedva sam čekao da se nađemo kod njega u Krčedinu ili u Beogradu. Svakog ponedjeljka ili utorka okupljalo se nas desetak jer je on radio vikendom, nedjelja se odmora i onda su prva dva dana bila rezervisana za druženje – priča Emir. Posljednji susret, navodi Habibović, slutio je da će se nešto loše desiti. Šaban je tražio da mu pjevaju tužne pjesme, a izustio je i rečenicu od koje se ledi krv u venama.
–Tražio je da mu pjevamo pjesme “Došli dani tugom rasplakani”, “Znaš da te duša sanja”, moju pjesmu “Prevara”. On je predosjećao da će to da se desi, vjerujte mi, lupao je o sto i jednom je rekao: “Zapamtite da ćete me na putu naći”. Jednostavno nije volio da ide dalje od Beograda da radi i eto, vidite, nažalost, šta se desilo. Svi mi na neki način osjetimo. Onaj kome je dao priliku da bude uz njega mogao je da zna kakav je on kao čovjek, brat. Ja sam ga smatrao drugim ocem. Uvijek me je savjetovao da ne gubim porodicu. Za Gocu je bio mnogo vezan, ništa nije radio mimo nje. Nama su žene uvijek prisutne u našem poslu, ali jedina istina je da je Gocu jedino volio i poštovao. Oni su bili kao jedna duša, to vam garantujem – zaključuje Emir.
(Express/ Kurir)
