Karijeru glumca Senada Bašića, koji je igrao u niz serija, filmova i predstava, obilježila su tri maratonska projekta. Onaj po kojem ga mnogi u posljednje vrijeme najviše gledali je humoristična serija “Lud, zbunjen, normalan”, koja je trajala je čak devet godina.
Preteča stend-upa
Predstava Kamernog teatra “Umri muški” igra se od 1990. i nakon 250 izvedbi još nije „sišla sa scene“, a nastavak „Audicije“ je upravo aktuelan, a započela je još u studentskim danima.
U „Audiciji“ Bašić glumi gastarbajtera Majka Kjajevića. Predstava je u međuvremenu doživjela mnoge izmjene a 33 godine nakon nastanka, obnovljena s originalnom glumačkom postavom.
Producentima je uspjelo okupiti ekipu koja je proslavila taj fenomen na ovim prostorima. Pretpostavlja se da je predstavu dosad odgledalo dva i po miliona ljudi, što nije pošlo za rukom nijednom pozorišnom projektu u nekadašnjoj Jugoslaviji.
– Možda smo na ovim prostorima bili neka preteča stand-upa komedije jer teško da se ovo može nazvati predstavom, dolaze glumci koji izvode svoju tačku i to je to. Bez obzira na to uspjeli smo sredinom 80-ih odigrati u 20 dana 60 predstava u Beogradu i Zagrebu. To se nikada nije dogodilo s teatrom, kaže Senad Bašić, koji je u predstavi prestao igrati 1990. jer mu se nije svidjelo da “Audicija” nastavi kao predstava umjesto da se snimi film prema njoj.
Stanka je trajala sve do 5.oktobra 2017. godine kada je bila premijera s originalnom postavom u sarajevskoj Skenderiji. Uspjeli su u tri dana okupiti 12.000 gledatelja. Senad otkriva kako je bilo stati pred publiku s tolikim vremenskim odmakom.
– Lijepo je vidjeti da se predstave igraju u sportskim dvoranama, a iznenadilo me to što među svim tim hiljadama nije bilo djece. Shvatio sam kasnije da nas je došla gledati publika koja nas je prepoznala i smijala se s nama kada smo počinjali. Došli su nas ponovno vidjeti uživo, dati nam podršku u tome što smo se ponovno okupili. Gotovo navijačka atmosfera. Ima tu i jugonostalgije, ali to je nemoguće izbjeći, prepričava svoje prve utiske Bašić, dodajući kako je njegov lik, kao i svi ostali, u biti ostao isti.
Fazoni se kaže i danas smišljaju u bekstejdžu ili tokom same predstave
– Priča je ista, ali nijedna predstava koju izvedemo nije ista. Dosta se improvizira, smisli smo nekih novih stvari i fazona u bekstejdžu ili prije same predstave, a nekada se nešto dogodi i na samoj sceni. Pratili smo puls publike, što ona prihvati, to i ostane. Tako publika svojim reakcijama dodatno oblikuje predstavu – objašnjava poznati glumac.
Ističe da svoga tatu iz serije, Mustafu Nadarevića, zove “tajo”. Devet godina i 264 epizode učinile su da otac, sin i unuk – tj. Mustafa, Senad i Moamer – postanu izvrsni prijatelji. Stoga, kada su zbog prezasićenosti odlučili odustati od nove sezone serije “Lud, zbunjen, normalan”, bilo im je jasno da žele nastaviti raditi zajedno.
Sjajni momci
Rješenje su vrlo brzo našli u “Sjajnim momcima”, poznatom američkom komadu koji su stavili u domaći kontekst.
– Sitkom je vrlo zahtjevan za glumca, a tempo se samo ubrzavao, i za dan i pol snimili bismo jednu seriju. Postali smo s vremenom kao mašina za proizvodnju novca te smo i fizički i psihički došli do nekog limita. Bilo je: ili ćemo napraviti stanku ili nastaviti svako svojim putem. Napravili smo 'Sjajne momke’, prodisali smo ponovno, objašnjava Bašić, koji je s Nadarevićem „kliknuo“ još dok su snimali hvaljenu dramu Pjera Žalice “Kod amidže Idriza”.
Sada mu se sa “Sjajnim momcima” i “Audicijom” ispunila želja da putuje. To mu je danas, kada su djeca samostalna i kada njegova supruga putuje s njim kao dio producentske ekipe, znatno lakše nego prije. Sin Skender student je produkcije u Sarajevu, a kći Hana, ekonomistica, već godinu i pol živi i radi u Berlinu.
– Nisam nikada imao planove sa svojom djecom niti sam svoje želje projicirao na njih. Pustio sam ih da sami odabiru jer sam se vodio onom Meše Selimovića: 'Život je ono što biva’ – kaže za kraj Senad Bašić.
Danas su studenti zabrinutiji i plašljiviji
Danas je i sam profesor na akademiji, ima svoju klasu i neizmjerno je sretan zbog te činjenice.
– Nadahnjuju me i puno se zabavljamo. Mala smo grupa, kao familija. Ali, primjećujem da su zabrinutiji i plašljiviji nego što je bila moja generacija. Ne znam je li to zbog situacije koja vlada u svim društvima u regiji ili je nešto drugo. Mi smo ipak živjeli u bezbrižnije vrijeme i u stabilnijem sistemu. Valjda smo zato išli grlom u jagode, pojednostavnjeno gledali na stvari, a istovremeno bili maratonci. Uvijek im govorim da se pripreme na maraton ako misle trajati kao glumci kaže Senad.
Kopirao sam pjesnike
Akademiju je upisao, i to iz prve, na nagovor svoje djevojke, danas supruge Jasne. Tako se izjalovio njegov plan da studira književnost.
– Nikada se prije akademije nisam bavio glumom. Volio sam čitati i pisao sam pjesme, što je bila dobra podloga za glumu, smatra.
Danas više ne piše pjesme, ali ih zato, kao i romane, čita. Na naše pitanje kakve je pjesme pisao odgovara kratko i iskreno:
– Bezvezne. To je bilo kopiranje uzora.