Marija Ramadanovski je ispunila očevu veliku želju i krenula njegovim stopama. Snimila je prvu pjesmu “Od kad nisi ti kraj mene”, koja kao da je pisana za Džeja. Prošlo je godinu dana od Džejeve smrti,
-Za mene ova godina ništa ne znači, to što je kao prošla godina, meni kao da je stalo vrijeme, kao da je umro prije mjesec dana, pa sam još u nekom šoku i tek se navikavam na gubitak. Sigurno sam mu rekla sve što je trebalo, ali imam potrebu opet da mu kažem koliko ga volim, koliko mi je stalo do njega, koliko mi nedostaje, koliko mi je značio kroz život. Najviše bih voljela da mogu da vratim vrijeme, da još više vremena provodim sa njim i da mu svaki dan pokazujem koliko ga volim. Pjesma je tu, znam da bi bio ponosan, jer mi je on stalno pričao o tome da sam talenat, da treba da pjevam – kaže Marija.
Opisala je njihov posljednji susret
-S obzirom na to da ja nisam živjela sa njim, živjela sam sa mamom, ali sam, naravno, svaki drugi, treći dan dolazila kod njega, boravila sa njim i provodila vrijeme, on je umro u nedjelju, a ja sam ga poslednji put vidjela u četvrtak, par dana prije nego što će umrjeti. Malo je kašljucao, ništa specijalno, kao i svi pjevači. Nismo shvatili da on ima tolikih problema sa srcem i da će umrijeti za tri dana, to niko nije pretpostavio. On nije dozvoljavao da mi budemo tužni, da se brinemo oko njega i kad mu je možda bilo loše, nikada se nije žalio da mu je loše.
-Bila sam kod sestre u tom tenutku baš je Andrijana, djevojka koja je sa njim provodila vrijeme i posvetila mu se posljednjih godina života, javila je mojoj sestri da ne može da ga probudi, tako sam i shvatila u suštini šta se desilo. Poslije deset minuta mi smo već bili kod njega, tu je bila Hitna pomoć, nisu mogli da ga povrate… To je užasan trenutak koji će mi uvek biti u glavi dok sam živa i to mi nikada neće izaći iz glave, ta trauma jednostavno ne može da se zaboravi. Bukvalno mi je svaki dan pred očima, užasno je stvarno, neopisiv jedan osjećaj, grozan – priča Marija.
Ovih dana se pisalo o tome da se snima film o Džeju.
-Čula sam to kroz medije, ali konkretno, moju porodicu niko nije pozvao da nas obavjesti niti da nas pita za snimanje filma, tako da moja porodica nema veze sa snimanjem filma. Voljela bih da se snimi neki istiniti film, a ne da se nagađa kroz scenario šta je on radio i kako je radio. Ako bi se već snimalo, ja sam za to da se snimi nešto što je stvarno istinito. Ako oni uspiju da snime to bez nas, porodice, neka bude tako – rekla je.
Piše: N. N.
