Sva u suzama Hasiba Agić je dočekala izlazak Enesa Begovića na scenu. Stajala je okružena svojim kolegama i prijateljima i u tom momentu kroz suze i smijeh izgovorila: “E vidite ove moje emocije glupe, i ovo j razlog zbog kojeg neću da održim svoj solistički koncert”.
Ne znamo da li je plakala zbog Enesovog koncerta i uspjeha ili je zaplakala što je iza Enesovih leđa na sceni stajala njena kćerka Mensura kao bek vokal i njena polusestra Merima, također kćerka rahmetli Mense Mrehića. Donekle smo bili upravu jer je s ponosom Hasiba poslije rekla kako je dirljivo vidjeti dvije sestre da zajedno pjevaju. I usitinu je tako. Lijepo ih je bilo vidjeti i čuti kada znamo da je Mensura izvanredan vokal i autor, vrlo uspješna mlada žena.
Nadamo se da će biti prodornija od majke, bar kada je u pitanju laktanje na estradi jer Hasiba to u svojoj karijeri nije umjela a ni željela. Oni koji znaju šta je kvalitet i dobra interoretacija kao primjer uzeće Hasibu, no ukusi publike su iskvareni, tako da od popularnosti može malo očekivati. No svi ti koje pomenusmo i koji još uvijek znaju šta je lijepa muzika doći će da Hasibu bodre na njenom samostalnom nastupu u BKC-u koji će biti uskoro i koji se ne ubraja u tu Hasibinu prethodnu šalu.
Žena je to zaslužila i kao umjetnik i kao patriota ove zemlje i ovog grada u kojem je boravila kada je bilo najteže i pjevala. Bila je podrška i snaga onina koji su se borili na drugi način, išla pješke do televizije kilometre sa krvavim koljenima, sva istravljena… a ovaj grad joj baš ništa nije uzvratio.
– Nije ni važno – kaže ona ali mi kažemo da bi upravo ovaj grad i ljudi u njemu trebali da se potrude da upriliče jedan samostalan nastup ovoj izuzetnoj inerpretatorki.
– To je stvar onih koji se bave kulturom i koncertnim i estradnim djelatnostima – kratko će Hasiba.