Nedavno je održana komemoracija na kojoj je odata počast liku i delu Marine Tucaković, koja je preminula 19. septembra tekuće godine, te je tim povodom neke svoje impresije o njoj sa javnošću podIJelila i njena dugogodišnja saradnica i prijateljica Ana Nikolić.
– Sve što jesam i sve što imam u životu, a možda još i važnije sve što nisam, to je zahvaljujući Marini. To što jesam znamo svi zbog pJesama koje mi je napisala, da ih sad ne nabrajam, a sve što nisam jer je umJela da me zaustavi, da mi da pravi savJet jer je, prije svega, bila prijatelj, ali pravi prijatelj koji u pravom trenutku daje pravi savjet i spriječava me u mojim srljanjima.Kad vam neko daje dio svoje duše, to je onda nemjerljivo, nema cijenu i ne može se iskazati riječima. Ona je davala svoju dušu i udahnula je u sve moje melodije i pjesme. Smatram se srećnom što sam živjela u doba koje će se dijeliti na vrijeme do Marine i na vrijeme nakon njene smrti.Sretna sam jer sam imala priliku da je upoznam. “Kliknule” smo iste sekunde. Kad sam prvi put otišla kod nje, sve je bilo super, smijale smo se i pričale kao da se znamo sto godina, pjevala sam, bila sam djevojčurak. Kad sam izlazila, rekla mi je: “Vidim neku tugu u tvojim očima”. Nisam je razumjela jer sam tog dana bila najsretnija osoba na svijetu jer mi se ostvarila želja da sarađujem sa njom jer je ona genije, zato što sam osjećala njene tekstove i prije nego što je počela da piše za mene. Nisam razumjela tu rečenicu, ali kako je prolazilo vrijeme sve više sam je shvatala.Bile smo duhovno povezane. Nije prošlo ni deset minuta otkad sam pomislila na nju, a onda je zazvonio telefon i javili su mi da je umrla. Čudna je to povezanost, duhovna – zaključila je Nikolićeva.
(Express/Puls)
