Jelisaveta Seka Sablić dobila je priznanje za doprinos filmskoj komediji ovodišnjeg Komedi festa.
– Za komediju moraš da imaš talenat, to nešto. Bilo je divnih dramskih glumaca koji su bili fantastični na sceni, ali kada je zavladala komedija i kada se tražila posebna doza humora, oni su propadali – kaže Seka i iskreno dodaje:
– Mislim da privatno nisam zanimljiva, gunđalo sam. Vidjela sam i druge vrhunske komičare koju su bili takvi. Znate ih sa scene, a privatno nisu baš takvi. Čkalja je bio takav. Kod mene je to pobuna. Ta energija koja mene tjera da se, najniže rečeno, šprdam, ismijavam, da se osvetim. Kad ulazim u lik, na primjer malograđanke, ja hvatam jake boje sa strašću i zadovoljstvom. Čovjek idući kroz život upija sve to sa jakom emocijom. Upijaš sve te ljude kojima zamjeraš svašta i protiv čega si, i onda se stvara pobuna. Naravno, ne možeš ti da ispravljaš svijet, tako da je scena ta koja meni omogućava te ventile – otkriva Seka.
Vrijeme kada je snimala uloge koje su je proslavile, poput „Maratonci trče počasni krug“, „Rad na određeno vrijeme“, „Tijesna koža“, glumica kaže da se neće ponoviti.
– Samo ću reći – Šijan. To je bio blistavi momenat kinematografije i pozorišta. Spajali su se savršeni ljudi, saradnici. Bile idealne podjele, idealni reditelj, scenarista… Sjećam se tih televizijskih i teatarskih drama, nisu se mješale babe i žabe ko sad. Ako se ide na vrhunsku podjelu, onda se ide sa Ljubom Tadićem, Zoranom Radmilovićem… Nije moglo i smjelo da se promaši. Tad je postojala selekcija u glumištu, a sada je haos. Ne volim o tome da pričam. Sve je to tako jer na uticajnim i rukovodećim mjestima sjede neznalice,ponavljači – iskrena je Seka.
![]()






