Hirurg Edin Mutevelić našao se u jednoj od težih situacija u dugoj karijeri ili da operiše dijete iako nije dječji hirurg ili da čeka sanitetsko vozilo koje bi ga prevezlo u Beograd.
Dječaku A. T. (8) iz užičkog sela Karan pozlilo je noćas pa su ga roditelji odvezli u Opštu bolnicu. Prava drama se odvijala tamo, dok je dječaka tresla groznica, a temperatura rasla. Bolio ga je stomak i roditelji su brzo shvatili da mu samo doktori mogu pomoći.
Ultrazvučnim pregledom ustanovljena je jaka upala slijepog crijeva.
Prema rečima ljekara koji ga je operisao, hirurga Edina Mutevelića, dijete je upućeno na hirurgiju, pošto na dječjoj hirurgiji nije bilo dežurnog doktora jer su sva trojica bolesna. Mališan je imao visoku temperaturu, bio je pun vode, upala je bila toliko jaka da mu je prijetilo pucanje crijeva, sepsa i smrt. Dovezli su ga otac i majka koja je u drugoj ruci držala i dojila bebu – kaže dr Edin Mutevelić.
Ovaj doktor kaže da je hitno konsultovao jednog od trojice dječjih hirurga koji su na bolovanju.
– Kolega mi je, kada sam mu ispričao o čemu se radi, odgovorio da dijete ne šaljemo u Čačak ili Kragujevac, već odmah u Beograd u Tiršovu. Tražili smo sanitet, ali nam je u Domu zdravlja rečeno da nemaju nijedno vozilo i da su svi tranzitni saniteti na putu, pošto je više pacijenata juče upućeno u Beograd – priča Mutevelić.
– Imali smo mogućnost da tražimo sanitet iz Čačka, ali dok bi on došao do Užica, pa odavde za Beograd, bilo bi izgubljeno puno vremena, a dječak ga nije imao – nastavlja poznati užički hirurg.
Našao se, kaže u jednoj od težih situacija u dugoj karijeri. Imao je dva izbora da operiše dijete kome je život visio o koncu, iako nije dječji hirurg ili da kupuje vrijeme dok iz Doma zdravlja ne pošalju sanitet.
– Ispričao sam njegovom ocu da, iako sam stručno osposobljen, nerado i rijetko operišem djecu jer dječija hirurgija nije isto kao hirurgija koju ja svakodnevno radim jer je anatomija djeteta drugačija i za zahvat su potrebni manji instrumenti koje ja nisam imao. Također sam mu rekao da bi svako odugovlačenje bilo kobno i da dječak možda ne bi preživeo do Beograda. Molio me je da mu operišem sina, pa kakav god bio ishod zahvata i potpisao da to uradim uz njegovu saglasnost. Nisam imao izbora. Morali smo dijete da trljamo alkoholom da bi mu oborili visoku temperaturu prije nego što smo ga uveli u anesteziju. Srećom, sve se dobro završilo, da smo okasnili još koji minut izgubili bismo dijete – priča dr Mutevelić.
On pojašnjava da intervenciju nije smio da uradi jer hirurg smije da operiše dijete samo u zdravstvenoj ustanovi u kojoj nema dječjeg hirurga, a užička bolnica ih ima trojicu.
– Prije četiri godine našao sam se na udaru pošto sam u Priboju fotografisao pacijenta na operacionom stolu koji je sam sebi zario nož u tijelo, par centimetara od srca. Mjesecima sam bio sam na udaru medija, kolega i kojekakvih komisija, sve dok nisam dobio podršku ljekarskih komora iz inostranstva – kaže dr Mutevelić.
Podsjeća i da je fotografiju objavio zbog tadašnjeg stanja u pribojskoj bolnici.
– Ja sam tu fotografiju objavio samo da bih obznanio u kakvim uslovima radi bolnica. Ko zna šta bi se desilo i kakva bi bio meta kritike da je dijete preminulo na operacionom stolu ili tokom puta za Beograd. U oba slučaja ja bih bio kriv, a ne bolnica koja nema dovoljno dječjih hirurga – kaže dr Edin Mutevelić.
