Da li je pandemija vezana za Covid 19 „ubila“ ljudima želju za prisustvo muzičkim i drugim kulturnm mnifestacjama, loš marketing, loša orgnizacija ili nešto drugo, teško je znati. Tek, na živim koncertima koji se organizuju u posljednje vrijeme sve je manje onih koji svojim aplauzima podržvaju rad vrijednh kulturnih poslenika.
Tako je i Koncert „Živi vječno Tešanj grade“, u čast 35. godišnjice postojanja Udruženja muzičara „Alkatmeri“ iz Tešnja, u velikoj sali za kulturu i obrazovnje ovog grada, 2. oktobra ove godine, okupio svega 33 posjetioca (!?). Tamburaški orkestar „Alkatmeri“ pod ukovodstvom Nedima Merzića i gosti Sejo Pitć, Suad Pašić Paja, Katić i Kenan Katardžić nastupili su pred polupraznom dvoranom.
Revoltiran odnosom svojih sugrađana prema ovom kulturnom dogažaju, harmonikaš Damir Galijaševć, na svom Facbook profilu, dao je svoj komentar.
-Hoću l’, neću l’, ne talasaj, ma treb'o bih, ma nemoj bolan… e vala moram, naznačio je Damir Galijašević.
Ne da mi mira, ne mogu se oteti utisku. U Tešnju sam proveo devetnaest najljepših godina svog života, od čega sam bar pet bio nosilac muzičkog i kulturnog života. Iz “paštete” sam iskakao: hoš na koncert, hoš u pozorište, hoš na radio, đe god makneš – ja. Logično je da imam emotivnu dimenziju kad god trebam svirati tamo, jer već šest godina živim u Sarajevu. U subotu 2. oktobra ove godine Tamburaški ansambl „Alkatmeri“ iz Tešnja održao je fantastičan koncert u Velikoj sali Centra za kulturu i obrazovanje, a u sklopu svečanog jubileja – 35 godina postojanja. Prvi put u životu stao sam na scenu upravo tu, u istoj toj sali, kad su „Alkatmeri“ slavili dvadeset godina postojanja. Ja sam imao deset godina života. A tri i po decenije Ipe i ekipa istrajavaju, bore se, pišu projekte, organizuju probe, pišu tekstove i komponuju melodije, uvježbavaju repertoar, lijepe plakate, snalaze se na milion načina da bi Tešanj imao bilo kakav muzički i kulturni život. I ne samo u Tešnju: svirali su „Alkatmeri“ širom Svijeta, još i prije mene, a sa mnom na nekoliko koncerata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sandžaku. I svugdje dupke pune dvorane, centri za kulturu, trgovi. U Tešnju, neku noć, trideset i troje (!!??) K'o tespih.
Zaboravne je podsjetio na dijelove svog magistarskog rada na temu „Sevdalinka u Tešnju od prvih pisanih tragova do danas“, te izdvojio dijelove o muzičkom životu Tešnja u posljednjih 120 godina i ljude koji su, na muzičkoj i kulturnoj sceni ovog grada, iza sebe ostavili neizbrisiv trag.
Eset MURAČEVIĆ
