Riječ je o insulinskoj rezistenciji za koju je Sofiji trebalo čak godinu dana lutanja po različitim ljekarskim ordinacijama kako bi je ustanovila, a da nešto nije u redu najprije je primijetila njena prijateljica sa kojom je živjela u Majamiju.
-Od momenta kada sam došla u Majami, prošla su 23 dana kada mi je prijateljica rekla: “Sofi, mislim da si se malo ugojila”. Onda sam stala na vagu i vidjela da pokazuje 73 kilograma, a u Ameriku sam stigla sa 63. Tada sam shvatila da nešto nije u redu jer u ishrani nisam ništa drastično promijenila da bih dobila deset kilograma.
Po povratku u Beograd odmah je krenula na dijetu, međutim rezultata nije bilo.
-Radite sve, a nema nikakvih rezultata. Poslije nekog vremena bila sam na ivici nervnog sloma. Ustajala sam nesretna i u krevet išla nesretna i gladna. Ljekari su mi mjesecima govorili da je sve u redu.
Kako je objasnila, niko joj od ljekara nije ni pomenuo insulinsku rezistenciju.
-Imala sam stravične napade za slatkišima. U jednom momentu sam sebe hvatala da pojedem pola kilograma sladoleda, a i dalje mi se jede. Konačno sam došla kod ljekara koji mi je preporučio OGTT test i tada sam saznala da patim od tog stanja i dobila terapiju. Svoj problem i dalje nisam riješila, za to je ipak potrebno vrijeme.
Neki od savjeta za sve koji se možda sada suočavaju sa istim problemima je:
-Moj otac je bio doktor i uvijek je govorio – sve što saznate na vrijeme je rješivo. Idite ljekaru. Nisam znala da viski ima 480 kalorija, bolje je da pojedete biftek. Brza šetnja djelotvornija je od trčanja, najbolje je uveče.
(Express/cdm.me)
